Priča o graduSiniše Glavaševića jedan je od tekstova uz koji se i danas mnogi prisjećaju Vukovara u ratnom razdoblju i koji kod mnogih budi snažne emocije. No, ovih dana objavljena je još jedna priča o Vukovaru.
Ovaj put emocije bi javnost trebala usmjeriti na budućnost o kojoj je Glavašević govorio. Budućnost tog grada su mladi koji su objavili svoju priču – Priču o gradu 2012. Ona govori o tragediji Vukovara 21 godinu nakon pada u ruke agresora i 15 godina nakon oslobođenja.
'Dočekao sam još jedan kraj'
"Odustajem od svih onih koji su mi obećavali pravdu, istinu, odustajem od traženja posla da bih osigurao egzistenciju u životu, odustajem od svega što sam još jučer naivno smatrao nužnim za nekakav novi početak, a dočekao sam još jedan kraj.
Vjerovao sam da od ovog grada nikada neću odustati, ali ne mogu. Jer tko će još povjerovati da ovdje postoji perspektiva kada je sve pretvoreno u mrak? Zašto smo se vratili u ovaj grad? Za koga su ga rušili i gradili ako nas opet iz njega tjeraju, da opet, po tko zna koji put, nemamo osjećaj vlastitoga doma i da glavinjamo po nekim tuđim ulicama, kao izgubljeni prognanici, dok nam lažna obećanja i nade stavljaju pred oči oni koji su se bogatili nad svakim našim porazom?
Više nema tko čuvati moj grad, ni moje prijatelje, svi su otišli iz ovog mraka. Ukrali su nam djetinjstvo, natovarili na leđa teret koji još uvijek cinično očekuju da ga nosimo i samo nas pozivaju parolama 'pridružite se' kada treba pljeskati i lažno se smijati njihovim ispraznim idejama.
Netko je počupao moje parkove jer u gradu ih više nema, a na klupama sjede umorni umirovljenici kojima više i nije stalo do urezanih imena. Da, netko nam je davno sve ukrao, ali nastavlja krasti i dalje, jer da je Siniša danas ovdje među nama, jasno bi se uvjerio da one sjene ni danas u Vukovaru nema.
'Grad, valjda nam je sada svima više jasno, to nismo mi'
Nema izloga u kojem bi se divili vlastitim radostima jer su vukovarski izlozi najskuplji u Hrvatskoj, a bome još uvijek nema ni kina, pa u Osijek idemo gledati najskuplji film.
Znam da nam je prošlost razorena i da nemamo ništa, ali tko će mi objasniti zašto mi je i sadašnjost razorena i zašto još uvijek ne mogu imati ništa? Previše smo iznova gradili, i prošlost i sadašnjost, da bismo na kraju naivno shvatili da ovdje nemamo budućnost.
Za grad nismo brinuli jer smo vjerovali da je on doista bio u nama, skriven, da ga krvnik ne nađe. Ali očito ga je našao. Grad, valjda nam je sada svima više jasno, to nismo mi."
