Dino Jurić-Šestić (20) iz Vrbanje više od 1380 dana prikovan je za krevet u zagrebačkoj Klinici "Fran Mihaljević" s teškom dijagnozom - rijetki oblik paraneoplastički encefalitis. Protutijela pristižu i napadaju mu mozak, a žarišta nema te unatoč svim pokušajima, terapijama i maksimalnom naporu liječnika uzročnik bolesti nije pronađen.
Do Božića 2014. Dino je bio zdrav mladić, pohađao Ekonomsku školu, bio viceprvak Hrvatske u taekwondou, koji se upravo spremao ući u reprezentaciju. A onda se počeo žaliti na nesanicu, bolove u vratu, a počeli su i napadaji i problemi s gubitkom pamćenja i motoričkim sposobnostima.
Vrlo rijetka bolest
U "Fran Mihaljević" primljen je 16. siječnja 2015. i tada su mu liječnici dijagnosticrali bolest za koju danas kažu da je vrlo rijetka jer upalu mozga potiču protutijela koja se stvaraju u njegovu organizmu i dosad se ni u literaturi nisu sreli s tako mladim oboljelim pacijentom.
Očajni roditelji u bici za sina, uz njega dan za danom, proveli su dvije godine, a sada su priznaje Dinina majka Kristina izgubili svaku nadu za oporavak. Teška bolest i boravak u Zagrebu i financijski su isrcpili obitelj pa se lani u kolovozu vratila kući.
Bespomoćnost i očaj
Sinu u Zagreb unatrag više od godinu dana ide svaki treći dan. "Dino je jako loše, iz dana u dan sve mu je lošije i stalno se pitam koliko će se naš borac još uopće moći nositi s tim. Tijelo mu je klonulo, organizam jednostavno više nema snage za borbu. Otpočetka su nam, nakon što su dijagnosticirali bolest, liječnici govorili da neće biti dobro, ali trebalo nam je vremena da to shvatimo i pokušamo prihvatiti. Ali, vjerute mi, kako vrijeme prolazi, još nam je teže, osjećaj bespomoćnosti, očaj i tjeskoba uzimaju sve više maha. Dinino neurološko stanje jako je loše, bolest ga je totalno uništila", priča Kristina za Glas Slavonije.
Dino je stalno na respiratoru, mahom uspavan, a kada se probudi već duže vrijeme ne regira ni na što. Majka je jako zahvalna osoblju bolnice na velikom trudu i brizi. Svi, kaže, zaslužuju pohvale.
"Sestre su zbilja divne, s toliko pažnje i odgovornosti već gotovo četiri godine brinu se o Dini. On je ležeći pacijent gotovo od prvog dana i još nikada nije imao ni jednu ranu na sebi. Cijeli tim doktora nikada nije digao ruke od njega i dalje se predano bori te da nije njihova ogromnog truda, vjerujem da našeg sina već odavno ne bi bilo. Oni su nam postali i obitelj i prijatelji, pa čak i psiholozi, jer se nama roditeljima s ovime jako teško nositi ", priznaje majka Kristina.
