Legendarni televizijski novinar, urednik i voditelj, Miroslav Lilić, koji nas je napustio u 80. godini, ušao je u povijest prije 43 godine kada je izvijestio o smrti Josipa Broza Tita.
Tog se dana prisjetio 1980. godine u svojoj autobiografiji 'Bez reprize', javljaju 24sata.
"Često su me pitali jesam li bio svjestan posljedica koje će uslijediti nakon što pročitam vijest o Titovoj smrti. Jesam li bio svjestan da zapravo najavljujem kraj Jugoslavije i sve ono što se u tom kontekstu poslije zbivalo? Ne, nisam. Tako nešto nikad mi nije palo na pamet… ", kazao je Lilić o povijesnom trenutku.
Opisao je i trenutak kada je saznao da će upravo on biti taj koji će pročitati vijest.
'Molim vas, nemojte mene...'
"Dana 5. siječnja 1980. godine pozvali su me u Predsjedništvo CK SK. Primio me moj bivši direktor Branko Puharić, tada član Predsjedništva, zadužen za informiranje, kulturu, zdravstvo itd. Nisam mogao ni pretpostaviti zbog čega me zove, i to baš u zgradu CK – čuvenu Kockicu.
Predsjednica je bila Milka Planinc, sekretar Milutin Baltić. Prije ulaska u njegovu sobu, kao i uvijek, poljubio sam ruku njegovoj tajnici Mariji. Branko je bio sam u sobi, vrlo ozbiljan. Izmijenili smo nekoliko konvencionalnih rečenica, a onda je iznenada rekao: "Odlučio sam da ti pročitaš vijest kada umre drug Tito."
Meni je odmah skočio tlak i počeo sam kukati: "Molim vas, nemojte mene…Ja to ne mogu! Neka čita Mlakar, on će to puno bolje od mene, ja to ne mogu izdržati…" "Ne dolazi u obzir. To mora imati težinu i drugačije je kad čita urednik Dnevnika i šef programa, nego spiker." Završio je rečenicom: "To je tako i gotovo. Ne moram te uvjeravati da moraš biti na raspolaganju i spreman dvadeset četiri sata i da cijeli program bez potresa pripremiš za funkcioniranje kad se to dogodi. Nema panike, nema puno priče, sve ležerno i diskretno… I naravno, bez noćnih lumperaja i pića!", ispričao je Lilić te rekao da je nakon toga sazvao urednike Dnevnika, spikere i sve važnije novinare kako bi se pripremili.
'Na svoj užas shvatim da na sebi imam traperice'
"I onda je došla nedjelja, 4. svibnja 1980. Vidio sam se s Puharićem, koji je tih dana često dolazio na TV oko 11 sati. Došli su i generalni direktor RTZ-a Franko Winter i drugi rukovodioci kuće. Bili smo u SBF-u, u mojoj maloj sobi. Kaže mi Branko: "Ručaj, ali se odmah vrati na Televiziju!" Tako sam i učinio i došao oko 14 sati. U 15.30 Branko mi je rekao da je Tito umro, da će Tanjug emitirati vijest, da se presvučem i budem spreman krenuti u studio. Ostavili smo dežurnog kraj teleksa da nam odmah donese vijest kad je emitiraju iz Beograda.
Puharić je inzistirao na tome da moramo prvi u Jugoslaviji objaviti vijest kako bi Televiziju Zagreb prenijele ostale TV kuće u Europi i svijetu. Slika Tita koju ćemo objaviti u pozadini već je prije odabrana. Pozvao sam sve urednike, poredali smo priloge i emisije koje će se emitirati nakon objave vijesti o smrti… Sve je u najboljem redu, razmišljam i oblačim košulju, sako, kravatu. I čekam…
S režiserom i urednikom Nedjeljnog popodneva Sašom Zalepuginom dogovoreno je da kad mu se kaže da prekine emitiranje emisije, odreže sliku na dva prazna stolca koja su bila pripremljena u studiju… Došla je vijest i odmah smo prekinuli program. Stoje ta dva stolca. Uzeo sam Tanjugovu vijest bez prepisivanja i krenuo prema studiju. Sjeo sam na jedan prazan stolac, gutao pljuvačku i nastojao ne razmišljati ni o čemu, jer sam imao užasnu tremu.
Gledam u kameru, pali se crveno svjetlo, čitam: "Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Predsjedništvo Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije radničkoj klasi i narodima Jugoslavije: umro je drug Tito…" Pročitao sam vijest, gledao još par sekundi u kameru i htio ustati sa stolca. No, na svoj užas shvatim da na sebi imam plave traperice koje sam zaboravio zamijeniti crnim hlačama!
Ostanem sjediti, režiser me drži u kadru i dodam što mi je prvo palo na pamet: "Poštovani gledatelji, od ovog trenutka Jugoslavenska radiotelevizija započinje emitiranje izvanrednog programa", ispričao je Lilić.
Tita nikad nije upoznao
"Režiser Mišo Davidović držao me još 10-ak sekundi u kadru i otišao kamerom na Titovu sliku. Tako je to kad vlada uzbuđenje. Ne samo da nisam obukao crne hlače nego samo pod onim stresom obukao sako Vlade Fučijaša… I krenulo je… Prilozi, emisije… Inzistirao sam na tome da u početku emitiramo nekoliko priloga od tri do pet minuta s fotografijama Tita uz glazbu. Počeli smo, naravno, onom Đorđa Novkovića 'Druže Tito, mi ti se kunemo', u izvedbi odličnog Zdravka Čolića", ispričao je Lilić.
Kazao je i kako Tita nikada nije osobno upoznao, ali da ga je apsolutno uvažavao kao predsjednika Jugoslavije i Saveza komunista.
