Župan Ličko-senjske županije Darko Milinović teško je ozlijeđen u nedjelju nakon pada s motora na automotodromu na Grobniku. U padu je slomio desnu ključnu kost i zadobio više kontuzija i teških ogrebotina. Milinoviću je liječnička pomoć pružena u Kliničkom bolničkom centru Rijeka gdje je hitno operiran.
'Ista meta isto odstojanje'
"Baš i ja malo razmišljam, na Grobniku sam prije dvije godine s istog motora pao 30. svibnja, a ove 31. svibnja. Ista meta, isto odstojanje, reklo bi se", rekao je za Novi list.
Milinovića je u nedjelju operirao traumatolog dr. Grgo Martinović koji kaže da je nekadašnji ministar zdravstva i ovaj put imao sreće pri padu s motora te da je njegovo opće stanje dobro.
"On je fizički jak, mišićav i vidi se da vježba, pa mu je i to vjerojatno pomoglo pri padu. Rekao sam mu: 'Imaš sreće, jak si k’o bik', no mislim da bi trebao malo razmisliti o svom hobiju. Primjerice, meni, a vjerujem i vama, takva se nesreća ne može dogoditi jer ne vozimo motor", upozorava Martinović.
Milinović kaže da se osjeća puno bolje nego nakon pada prije dvije godine, ali da mu i dalje nije jasno zašto je pao.
'Gledao sam snimku, ali mi nije jasno što me odnijelo'
"Teško mi je definirati kojom sam brzinom vozio, na Grobniku se postižu velike brzine, i do 250 kilometara na sat. Brzina vas ponese, to je ipak adrenalin. Ne znam jesam li u jednom trenutku možda naišao na kamen pa je kotač otišao u drugu stranu. Pogledao sam snimku vožnje koju imam i nisam siguran što me je odnijelo, no dobro sam prošao. Prije dvije godine kad sam pao na istom mjestu puno me je više boljelo", zaključuje.
Milinoviću slijedi dvomjesečni oporavak, a na pitanje je li drugi pad u dvije godine na istom mjestu shvatio kao upozorenje te planira li prestati se baviti ovim opasnim sportom, lički župan kaže da će u budućnosti voziti malo opreznije, ali odustati neće.
"Bajkeri rijetko kad odustaju. I to u bilo čemu", kazao je Milinović za Novi list.
No, Željko Marušić za autoportal ističe da je za pad krivo kočenje.
"Prije Milinovića, neznani je motociklist, brzinom oko 190 km/h, optimalno zakrivljenom putanjom 'napao' desni zavoj, što mu je omogućilo da se u prijelomnom (infleksijskom) području optimalno postavi, naglo promijeni bočni nagib i položaj tijela te uđe u optimalnu putanju lijevog izlaznog zavoja, ubrzavajući pri izlasku. Školski", kaže prometni stručnjak i nastavlja:
"Najveća brzina kojom se određeni zavoj može proći moguća je samo optimalnom putanjom. Ulazna putanja mora biti kružni luk najvećeg mogućeg radijusa (to vozači rade 'sijekući' zavoje), čime se na mogući minimum smanjuje poremećajna inercijska bočna (centrifugalna) sila.
U desni se zavoj ulazi sa samog lijevog ruba staze i u pravom trenutku motocikl treba oboriti udesno, prebaciti tijelo čim više i niže udesno te naciljati sam unutrašnji, desni rub staze. Tu je važna vještina i iskustvo, jer ako se dojuri prebrzo, treba kočiti prije zavoja, nikako u zavoju! Ako se to ne napravi, situacija je svakako izgubljena – motociklist će ili izletjeti preko vanjskog ruba staze i pasti, ili prikočiti i pasti", pojašnjava.
'Kao kad bacate bombu'
"To se i dogodilo. Milinović je, smanjujući snagu (oduzimanjem gasa) i aerodinamičkim otporom pred zavoj došao brzinom smanjenom na oko 180 km/h. To ne bi bio problem da je putanja bila optimalna.
Ali, avaj. Prvo, nije iskoristio cijelu širinu staze, i nije hvatao sami lijevi rub. Drugo, gore, prerano je 'napao' desni zavoj te je, pri toj brzini, došao u izgubljenu situaciju!", kaže.
"Pravi trkači koče čim kasnije i napadaju zavoj čim kasnije. A kasniji napad na zavoj omogućava i kasnije kočenje, pred zavojem, nikako u samom zavoju. No, za to, osim vještine vožnje treba i hrabrosti!
Slikovito, kao kad se baca ručna bomba – treba imati vještine i hrabrosti te je, nakon aktiviranja, baciti u posljednjem mogućem trenutku. Ako se, zbog panike, baci prerano, onaj na koga je bačena uhvatit će je i baciti natrag", ilustrira Marušić.
Čim se dodirne kočnica - pad kao na snimci
"Milinović je, premda nije jurio samim lijevim rubom staze, u zavoj počeo ulaziti (skretati) 20-30 metara prerano. Shvativši da više neće moći svladati prvi dio zavoja i doći u optimalnu prijelomnu točku, instinktivno je prikočio. Pad! U zavoju je već sama bočna reakcija guma, koja se suprotstavlja inercijskoj bočnoj (centrifugalnoj) sili došla na rub kruga trenja. Dakle, nije preostalo nikakve rezerve za kočnu silu i tada se ne smije kočiti! Čim se dodirne kočnica (vjerojatno prednja), događa se ono što smo vidjeli na snimci. Nikakva uljna mrlja i to pri 50-ak kilometara na sat manje nego u 'lovačkoj priči'. Umjesto 'junačkog pothvata', Milinović se diletantskom sportskom vožnjom osramotio. A što je prošao s razmjerno malim ozljedama, zaslužna su tri čimbenika: prvo, izvrsna grobnička staza sa sigurnim zonama izlijetanja, drugo, motociklistička zaštitna oprema i treće, presudno – sreća. Mišići, koje 'junak' stavlja u prvi plan, najmanje, jer njihova 'čvrstoća', ovisno o dinamici pada, može pomoći, ali i odmoći! No, cijeli kontekst ovog slučaja, da se bivši ministar i sadašnji župan, u 58. godini života, na stazi iživljava trkaćim motociklom od 200 KS, koji stoji (znatno) više od automobila prosječne hrvatske obitelji, intenzivno haba skupocjene gume, a jedna stoji kao četiri od automobila prosječne hrvatske obitelji, neodgovoran i neprihvatljiv. I to nakon što je već sličnu nesreću doživio prije dvije godine. Kakvu to poruku, župan, pri kraju šestog desetljeća života, šalje građanima? Trebaju li ga njegovi 'podanici', pogotovo mladež, slijediti, u životu i prometu? A tek bahato, autistično rasipanje vrijednih materijalnih resursa, potpuno neprimjereno krajnje neizvjesnoj gospodarskoj, društvenoj, mnogima i egzistencijskoj situaciji?", navodi prometni stručnjak Željko Marušić.
