"O čemu ćeš sad pisat?", pita me mladi i nadobudni SDP-ovac u izbornoj noći.
"Kako to misliš?", pitam.
"Pa sad kad nema više HDZ-a", kaže on.
"Zajebat će nešto ovi već sljedeće sedmice, vidit ćeš", kažem optimistično.
"Ajde, baš ćemo vidit", kaže on uvjeren u moralnu vertikalnost stranke kojoj pripada, nasmije se i izgubi u masovnom guzoljubu koji se te večeri odvijao u MSU.
Tu se, kao sasvim prosječan medijski djelatnik u Hrvata, malo zabrineš nad svojom sudbinom. Šta ako ne zajebu? O čemu ćeš pisat, od čega ćeš živjet sad kad HDZ-a nema da ti servira aferčinu dvaput tjedno? HDZ je u zadnje dvije godine proizveo toliko medijski zanimljivog materijala da se prosječan medijski djelatnik uopće nije morao truditi – samo se zavališ i čekaš – HDZ će već servirat neku frku, pa ćemo ga opet svi zajedno cipelariti. Na kraju je, morate priznati, postalo i malo dosadno.
Panika od neuprljanih lica
A šta sad?, pitaš se i gledaš po MSU. Gledaš te mlade nadobudne kukurikavce, gledaš budućeg saborskog zastupnika koji se prošle godine prvi put obrijao, a ove diplomirao, pa buduće ministre koji izgledaju kao da su sad došli s koncerta Joy Divisiona, gledaš manekena Zoku, to naše "novo lice s novom retorikom" i već te lagano hvata panika od tih neuprljanih likova. Šta ćemo s njima kad im potrošimo styling? Kad napišemo sve o njihovom imidžu, ljubimcima, muzici koju vole... Hoće li izrodit afere od barem sto kuna?
Tu te već počne hvatat panika, pa počneš izbezumljeno gledati po prostoru ne bi li ugledao Radimira Čačića ili Slavka Linića. U njima je spas. Na njih te ljudi upozoravaju već mjesecima. Kako novinari upućeni u sve zakulisne igre ovog našeg političkog života, tako i ljudi koji ispred seoskog dućana cuclaju pivo i verglaju uvijek istu šuplju priču kako su "svi oni isti", a kao municiju u raspravi koriste sve one afere za koje se vezuju ova dva imena.
Stari lisci
Oni su nam zadnja slamka spasa. Neće valjda stari lisci izdat u ovom teškom času za profesiju. I stvarno, nisu. Pa sam ni kriv ni dužan ispao zabrinjavajuće precizan prorok – u samo sedam dana od izbora, svaki od ova dva velemajstora uspio je složiti aferu kakve se ni HDZ ne bi posramio. Linić je preko grupice riječkih poduzetnika htio preuzet Novi list, a varaždinskom Coningu (kojem je jedan od osnivača Čačić) državno je Croatia osiguranje odobrilo kredit od četiri milijuna kuna.
Šta je bilo s Novim listom? Na natječaju ga je kupio vlasnik Glasa Istre, Albert Faggian. Kako doznaje Večernji list, Zagrebačka je banka nakon intervencije Slavka Linića trebala odobriti kredit u iznosu od 86 milijuna kuna tvrtki Ri novine, koja je tim novcem trebala platiti Faggianovo dugovanje i od njega preuzeti novine. Prema pisanju portala lupiga.com, Linićevo preuzimanje Novog lista spriječili su Ivo Josipović i Zoran Milanović, koji je ocijenio da mu skandal prije samog formiranja Vlade ne treba.
Tjedan dana – dvije afere
Što je, pak, sporno s kreditom Croatia osiguranja Coningu? Ide citat iz Večernjaka: "Sporno je to što Coning, kažu naši izvori, navodno nije imao uvjeta za kredit zbog blokade i dugova, te je ocijenjen kao tvrtka visokog rizika. Nijedna druga tvrtka s takvom financijskom situacijom, uvjeravaju izvori, ne bi imala šanse dobiti kredit. K tome, i da je Coning financijski zdrava tvrtka ne bi imao pravo na četiri milijuna kuna zajma, objašnjavaju, jer nema dovoljnu premiju." Inače, radi se o firmi kojoj je jedan od osnivača Radimir Čačić 2000. godine, kaže njegov PR, prenio vlasništvo na odvjetnički ured, a 2010. i 2011. Čačićeva supruga Marija bila je predsjednica Uprave, te bismo zbog svega toga trebali povjerovati kako Čačić s Coningom nema nikakve veze.
Kao što rekoh, stari lisci nisu izdali. Tjedan dana – dvije afere. Dovoljno da prosječni medijski djelatnik u Hrvata dobije erekciju, opet se zavali u naslonjač i krene čekati sve se nadajući da ovako dobar start najavljuje još spektakularnije podvige ovog neustrašivog dvojca.
A sad ozbiljno. Sva ta mlada, nadobudna, živopisna lica Kukuriku koalicije, s Milanovićem na čelu, moraju se zapitati je li ta "nova slika hrvatske politike", koju sa sobom nose, samo ambalaža oko starih sranja. Ako nije, onda se balasta Čačić – Linić trebaju riješiti što prije.
To je jedini put prema tome da za koju godinu hrvatske političare mrzimo zato što su hladni, sivi i bešćutni europeizirani birokrati, a ne zato što su korumpirana đubrad.
