Smjena generacija poznata i kao smjena faza i metageneza, tip je životnog ciklusa. Kod biljki, ljudi, životinja to je čista stvar smjene oblika, ali kod HDZ-a ne i mentalnog sklopa. Mjena je zakon postojanja i niti jedna ljudska, životinjska ili politička vrsta nema vječan rok trajanja.
Nove zvijezde uzdignu se na nebu kod svih vrsta i one najave svoj dolazak na scenu. Tu smo, i što bi rekao Balašević – računajte na nas. Da u HDZ-u ozbiljno računaju na opstanak vrste najbolji dokaz nam je mladež HDZ-a. Iz te mlađahne organizacije koja poput biljaka evoluira i razvija se pod budnim okom i paskom starijih haploidnih organizama, u cikličkom periodu pojavi se ozbiljan kandidat koji će svojim likom i djelom pokazati da ta politička organizacija ima kontinuitet.
Da ima ozbiljnu strukturu, gametofite i sporofite koji će biti pravilno izvedeni iz svojih izomorfnih predaka. Jedan od njih, iz tog nepresušnog uzgojnog bazena, očarao je svoje starije članstvo svojim djelovanjem na mjestu predsjednika Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu. Mihovil Mioković, kojem sam rektor Damir Boras zna tepati kako mu je „baš lijepi dečko“ objavio je ponosno na svom Facebook profilušto je sve potpisivao kao predsjednik tog zbora. Da impresionira svoje starije kolege, mecene i mentore, i da istakne svoju kandidaturu dakako u doglednoj budućnosti, što da ne, i za samog predsjednika HDZ-a.
Dva MacBook računala, Lenovo ThinkPad računalo, promo majice i značke, vrhunski mobiteli te uništavači i rezači papira, samo su dio stavki na što je naš „lijepi dečko“ potrošio 700 000 kuna. Kako mu, naime, istječe aktualni mandat, naš se „lijepi dečko“ pohvalio javno stvarima koje je kupovao karticom Zbora i načinima na koji je istu koristio. Sami stari kadrovi, dakle iskusni organizmi u HDZ-u sa neskrivenim su odobravanjem zapazili novu zvijezdu na njihovom stranačkom nebu, i zbilja kada malo bolje pogledate ta politička organizacija ima svijetlu budućnost. Andrej Plenković ne treba strahovati za svoje stado iz kojeg izniču pouzdani kadrovi, a naš „lijepi dečko“ svakako je jedan od pouzdanijih.
Puno je efektivnije kada sve dam crno na bijelo, ponosno će istači u svojoj kandidaturi, da stari lavovi vide kako i mi mladi imamo volje i želje da stavljamo potpise i na doslovno sitnice, od par stotina kuna, ali i na račune od 150 000 kuna. Efektivno i jest, i vjerujem da je iskrenom i ocvalom Hadezeovcu i koja suza kanula niz lice kada je vidio da njihov nauk i iskustvo nisu iznjedrili nekakve znanstvenike i doktore nauka, već pravu i autohtonu vrstu koja će komunikacijske treninge platiti desetke tisuća kuna, a dva MacBooka platiti 44,344 kune.
Da sam na mjestu Andreja Plenkovića javno bih pohvalio „lijepog dečka“ no stvar je kao i vrag uvijek u detalju. Andrej Plenković nije zadovoljan, i to je rekao javno.
No dragi i poštovani čitatelju, ako ste u laudama gore pomislili da sam i ja, kao vi impresioniran našim dečkom, tada ste se grdno prevarili. Ja sam, kao uostalom i Andrej Plenković, uočio nekolicinu sitnih, ali neoprostivih grešaka koje je napravio Mihovil Mioković. Član mladeži HDZ-a i predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu.
Prvo kada si već na toj i takvoj funkciji, a pretendiraš na buduće mjesto kakve ozbiljne liste za parlamentarne izbore, tada ne naručuješ dva MacBooka već ih naručiš barem deset komada. Da se nađe. Osim toga „lijepi dečko“ očito nikada nije čuo za zalagaonicu u koju se novi MacBook proda i na njegovo mjesto u studentski zbor postavi obični Lenovo na koji se nalijepi naljepnica MacBook. Već taj amaterizam za koji bi mirne duše stariji organizam u HDZ-u inkasirao 20.000 kuna i da sve štima, upozorava na mladost rečenog Mihovila i još uvijek nedovoljnu stranačku prekaljenost.
Bilo koji račun, pa bio on i 150.000 kuna, dade se u suradnji sa organizmima u HDZ-u prikazati u bilo čemu, a ne u stvarima na koje je taj iznos zapravo i potrošen. Zar naš Mihovil nikada nije čuo za boju za tunele? Čvrsto vjerujem da se mnogi iskusni hadezeovac ugrizao za usne kada je vidio iznos na računu i što se sve moglo prebojati za te novce.
Nadalje, naš je dečko u svom mandatu uspio spiskati samo 700.000 kuna što je za standarde Hrvatske Demokratske Zajednice jedan malo jači ručak. Pa gdje su ti crni Mihovile organizacijske sposobnosti? Svakih deset dana Hrvatska obilježava recimo svoje povijesne pobjede. Nema tjedna da nismo ušli u Okučane, pregazili Srbe na dnevnoj bazi, rušili oba u Šibeniku, a samo za veličanstvenu akciju Oluja pripremamo se mjesecima. Gdje je Mihovile bio tvoj studentski zbor? Zašto se nije još 700.000 kuna potrošilo na putovanja, bine, prigodne koncerte i studentske svečanosti? Koliko bi se sredstava dalo potrošiti na operaciju Bljesak, a koliko tek na vjerske blagdane? Zar se naš Mihovil, kao pravi katolik i Hrvat, nije dao sjetiti da svoj studentski zbor povede recimo u Sinj? I to pješke.
Pa usput nabije račune za autobuse.
Zbilja kada pogledate malo realnije, to čime se naš „lijepi dečko“ zaprvo hvali uredski je pribor, ako pojednostavnimo, olovke i uništavači papira. Pa da nam takvi preuzmu vodstvo jedne tako monumentalne organizacije, a samim tim i zemlje? Srećom naš premijer nije tako povodljiv niti ga se dade impresionirati običnim MacBookom. On je, kao uostalom i ja, svjestan koliko se zapravo novaca dalo potrošiti, i koliko bi to bilo produktivno, ako ništa, zbog edukacije naših studenata o svim bitkama i pobjedama koje je njegova stranka, pardon, ovaj narod izvojevao. Kada se danas zgražate nad potrebom tog dečka da se dokaže i pokaže svojim starijim kolegama, sjetite se da je iako mlad i zelen, mogao kudikamo više. I kudikamo mudrije iskoristiti ta sredstva.
Organiziraš fino „Pozdrav branitelju.“ Najveći studentski festival. Ili „Pozdrav Domovini“ još veći. Toliko toga ima da ti pamet stane. Što se moglo, a nije.
Pa okupiš svoj zbor i svakom daš po jedan MacBook.
J*** se koga što je ispod naljepnice Lenovo.
