Došao, vidio, pobijedio. Tako bi se mogao sažeti nastup Mihovila Župe na 306. Sinjskoj Alki. Debitirao je u tom tradicionalnom, velikom natjecanju junaka sinjske krajine i postao slavodobitnik. Ni sam to nije očekivao, pa ni nakon što je alajčauš pročitao njegovo ime, nije mogao zbrojiti dojmove.
"To vam ne mogu opisat'. Ne mogu doć' sebi. Još ne vjerujem. Nisam se nadao. Jesam bio spreman. Mijenjao sam konja. Najviše mogu zahvaliti Frani Talaji što mi je omogućio ovo sve. Svaki dan smo prije proba išli na kavu, razradili taktiku. Mijenjao sam koplje. Evo, u drugoj utrci mi je čak i ploča od konja ispala. Srića! Samo srića! Hvala nebeskoj majci, Gospi našoj, šta je ovako ispalo. Zadovoljan sam", rekao je uzbuđeni Župa za Dalmatinski portal.
Put do pobjede nikad nije lak. Na prvoj utrci Bare je pogodio "u ništa". Kaže da nije bilo zbog treme. "To mi je žena rekla: 'Ti si krenuo od nule, to je najpoštenije.' Druga utrka u jedan, sutra Čoja otvorio sa sridom. Iša' sam 'vatat sridu, pogodio u jedan, treću nisam imao šanse i samo sam prošao…", prisjeća se Župa svojih utrka.
Prva pobjeda u prvom nastupu na Alki, ali ima još nešto u čemu je Mihovil prvi. Prvi je alkar u obitelji, u selu i "u prezimenu". Kaže da je to velika čast. A Košute u sinjskoj krajini su do dugo u noć slavile Mihovila Župu i sve njegove alkarske prvijence.
