Jedan od najtalentiranijih, ali i najnesretnijih novovalnih prvoboraca otputovao je u prošlost i vratio s naramkom rock klasika, kako svojih tako i preuzetih od onih s kojima se nekoć opijao u Zvečki i Kavkazu.
Uz pomoć Žana Jakopača i pratećeg sastava nazvanog po pjesmi Joea Strummera, new wave ubodi doživjeli su potpuni facelifting, što se u nekim slučajevima pokazalo punim pogotkom (Waitsovska "Pametni i knjiški ljudi", dubom prošarana "Mjesto pod suncem"), a u drugim ("Mi smo pali s Marsa", neuvjerljiv duet s Hanom Blažević u "Kao ogledala") debaklom kojeg ublažava Metessijeva gotovo nestvarna iskrenost i energija.
U idealnom svijetu, "Duh u boci" bi za beskrajno dragog lidera Zvijezda učinio ono što su u domaćem pop ogranku za Massima učinile "Vještine". Na žalost, izglednije je da ćemo dobiti relativno interesantan novovalni jukebox uz kojeg ćete, kako i inače biva slučaj na Metessijevim koncertima, podgrijani pivom pjevati pjesme koje znate čitav život.
Što se zauzimanja odavno zasluženih pozicija u vrhu hrvatskog mainstream rocka tiče, bolju priliku za to imat će na novom albumu nedavno reformirane originalne postave Zvijezda.
Držimo mu palčeve!
