Predsjednik sudskog vijeća Zdravko Majerović kazao je da je Merčep kriv jer pripadnike postrojbe nad kojom je imao faktičku ovlast nije spriječio u zločinima, dajući im time prešutno odobrenje za nedjela i za vrijeme dok nije bio na terenu.
Merčepa se isprva teretilo da je zapovijedao zločine, a prošlog srpnja optužnica je ublažena pa je osuđen samo zbog optužbe da svoje podređene nije spriječio u zločinima. U optužnici stoji i da pripadnici te postrojbe nisu bili podučeni o svojim obavezama koje proizlaze iz normi međunarodnog i humanitarnog ratnog prava, čime im je Merčep "dao prešutno odobrenje za takvo postupanje".
I u ublaženoj optužnici tužiteljstvo je ostalo pri tvrdnji da je znao za nezakonita postupanja postrojbe poznate kao "merčepovci" koja je tijekom rata bila smještena u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu. "Merčepovci" su navodno na kutinskom, pakračkom i zagrebačkom području nezakonito uhitili 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale, a šest ih je preživjelo mučenja i zlostavljanja.
U izreci presude sudsko je vijeće podrobno navelo pojedinosti o prisilnom odvođenju i mučenju brojnih civila, ali i opisalo situacije u kojima su žrtvama prije toga oduzimane vrijednosti poput automobila ili novca.
Tužiteljstvo tražilo osuđujuću presudu, obrana tvrdila da ništa nije dokazano
U prošlotjednim završnim govorima državno odvjetništvo je za Merčepa zatražilo "primjerenu kaznu" pozivajući sud da sagleda težinu i posljedice nedjela za koja ga terete, dok je njegova obrana tvrdila da ga treba osloboditi jer nedjelo nije dokazano.
Merčepov branitelj Marko Ujević kazao je u završnom govoru da na suđenju nije dokazana zapovjedna linija između Merčepa i zapovjednika na području Pakračke poljane, gdje je bio zatočen dio civila pa se ne može izvesti ni zaključak da je Merčep bio faktički zapovjednik.
Tužitelj Silvio Sušec kazao je, pak, da je u dokaznom postupku nedvojbeno utvrđeno da je Merčep u svojem postupanju ostvario sva obilježja kaznenog djela protiv civilnog stanovništva, što su, osim uvida u dokumentaciju potvrdili i brojni svjedoci, među kojima su i preživjele žrtve zločina iz 1991.
Iako nema dokaza da je Merčep bio formalni zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a, čiji su pripadnici nezakonito uhićivali, pljačkali, zlostavljali i ubijali civile sa zagrebačkoga, kutinskoga i pakračkog područja, tužiteljstvo je isticalo da je dokazano kako je Merčep bio faktički zapovjednik i neosporni autoritet.
Merčep je od početka postupka tvrdio da nije kriv, a poricao je i da je zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom.
