Za vrijeme okupljanja štrajkaša ispred Svetoga Duha, prema bolnici je išla jedna starija gospođa. Pala je na pločnik. Bila je to njena sreća u nesreći – u nanosekundi oko nje se sjatilo desetak sestara, od kojih su je na kraju dvije uhvatile ispod ruku i pomogle joj da se popne uza stepenice i uđe u bolnicu.
Ove žene i rijetki muškarci koji obavljaju taj posao nose hrvatsko javno zdravstvo na leđima. Od toga ih "doslovno boli kičma". Ironično je, kažu, da pored posla i obiteljskih obveza često nemaju vremena "hodati liječnicima" (!) i tražiti invalidnine, dokazivati koliko su stradale kroz rad u bolnici. Neke od njih brinu o 30 bolesnika odjednom, cijelu noć.
"Na koji način moja kolegica, ako ima samo jednog nepokretnog pacijenta, može zbrinuti 29 pokretnih? Moramo svaka dva sata okrenuti pacijenta da ne bi dobio dekubitus. Tko to sve može stići i na koji način uz terapiju, hranjenje...", pita sestra Melanija, potpuno otvorena za prijedloge Ministarstva zdravlja i voljna poslušati ih. Radi na intenzivnoj njezi, a u opis tog teškog posla spada i brdo dokumentacije koju mora voditi, zbog čega su, opet, zakinuti pacijenti.
I fizički trpe zbog nedostatka osoblja
A oni se u medijima često žale na ono što proživljavaju u zdravstvenim ustanova. Sestre se ne žale jer su profesionalne, iako imaju što podijeliti sa svijetom.
"Doživljavamo neugodnosti, morate biti veliki diplomat da ih skrešete u korijenu da ne bi tako razgovarali s vama. Tuku nas. Ljudi nisu prisebni, da se razumijemo, ali dobivamo udarce u glavu, u trbuh", priča Melanija. Mediji ih znaju samo prozivati zbog bolovanja. Pet njezinih kolegica trenutno je na bolovanju.
"Jedna zato što je dobila nogom u glavu. Pacijent nije bio kriv, bio je nemoćan – na respiratoru, ne može komunicirati. Želim vam reći, da nas je bilo više – to se ne bi dogodilo. Više sestara bi ga moglo zaustaviti, zadržati... Vi ne možete imati dvije sestre na pet respiratora!", ljuti se sestra Melanija. Medicinsko osoblje, uza sve to, svoje probleme mora ostaviti kod kuće, iako ih se napada za svaku sitnicu.
Rastakanje
"Mi smo medicinske sestre, trebale smo biti doma sa svojom djecom kad su bila bolesna, ali smo ih zakidale zbog posla. Ja ih imam petero i 10 dana bolovanja za njih, to se može provjeriti", poručuje medijima koji istražuju njihova bolovanja.
Oni često oglašavaju privatne klinike, koje će, po predviđanjima ovih poznavateljica sustava, uskoro postati nužnost nastavi li se ovako. Sestri Luciji Andrev je to već postalo normalno jer sve se raspada.
"Rastače se zdravstvo, školstvu se to već dogodilo, ide se na sve segmente", kaže ona. Viša medicinska sestra Vera Brajković, koja 41 godinu radi na Svetom Duhu, boji se toga.
'Gdje ću se ja sutra liječiti?'
"Mladost sam ostavila, istovarala kamione da bi se na kraju to sve ovako urušilo. Gdje ću se ja sutra liječiti? Ovdje? Tu gdje je sve uništeno? Pogotovo dobar kadar", pita Brajković. Na njima se štedjelo do krajnjih granica i to se najbolje vidi po tome što nema sestara, kao ni materijala. Zato samo čeka dan kad će vlast priznati građanima da nema novca za njihovo pravo na zdravstvenu zaštitu.
"Ako se slučajno pobunite, ostanete bez radnog mjesta, kao ja. Tražila sam potrošni materijal, što je bila moja dužnost kao voditeljice odsjeka sabirnice rublja i zaštite na radu. Nisam fizički uklonjena, ali oduzeti su mi svi poslovi iz mog djelokruga", kazala nam je. Kad smo kod rublja, treba reći da medicinske sestre kupuju same svoje uniforme, zbog čega zapravo ni nisu uniformirane, a gotovo se ni ne sjećaju kad su dobile nove zaštitne cipele.
Pet godina nisu dobile uniforme
"Čini mi se 2008. godine. Nama jedna uniforma nije ništa – morate imati bar četiri uniforme, a jedna košta 150 kuna. Pa vi sad računajte. To se pere svaki dan i od silnog se pranja vrlo brzo troši. Krpamo ih", kaže Melanija.
Iako se svaka od njih boji za egzistenciju, najviše im nedostaju kolege i to samo da bi se poštivali pravilnici o zdravstvenoj zaštiti. Podacima o broju sestara se manipulira – kad su potrebni Ministarstvu radi prikaza statistike nekome izvan Hrvatske, nabraja se, kaže sindikalna povjerenica Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara (HSSMS – MT), koliko imamo sestara na preddiplomskim i diplomskim studijima, a u praksi plaćenih medicinskih sestara nema.
"Naši bolesnici nisu krivi za ovu situaciju i ne želimo ih ostaviti nezbrinute", kaže povjerenica Brankica Grgurić, zaključujući da im država, nakon milijuna kuna kojih su se njene kolege odrekle zbog manjka novca u zdravstvu, duguje bar da se sestre nakon pet godina fakulteta počnu baviti svojim zvanjem.
I zato štrajkaju.
