Stanje u hrvatskom zdravstvu zadnjih nekoliko dana pokazalo je njegovu pravu sliku. S jedne strane, predani i stručni liječnici u Gospiću i Rijeci koji su spasili život 12-godišnjeg dječaka iz Udbine jer su reagirali na vrijeme i dobro, kao i liječnici koji su po zagrebačkim bolnicama, u Varaždinu i Čakovcu jučer primili i zbrinjavaju Poljake stradale u užasnoj prometnoj nesreći.
S druge strane, teška i bolna priča novinara Vladimira Matijanića u Splitu. Umirao je u COVID agoniji, hitna ga nije primila u KBC Split na liječenje. Njegova je partnerica iznijela sve činjenice i pokazala kako se u Hrvatskoj umire kao da je 18. stoljeće jer lijeka nema i hitna pomoć ne dolazi tek tako, pišu 24 sata.
"Matijanić je vjerojatno još jedna žrtva nemara zdravstvenog sustava", kažu liječnici. Da bi mlad i relativno zdrav pacijent umro od COVID-a, pogotovo slabijeg omikrona, kažu, potrebno je napraviti pet, šest pogrešnih poteza u liječenju, odnosno neliječenju. Preporuka pacijentu da se ne cijepi zbog svog nekog prijašnjeg zdravstvenog stanja mogla bi biti, kažu, prva takva pogreška.
Ima za slavlja, nema za najslabije
Na tržištu nema lijekova za ovakve pacijente, kojima će se spriječiti najgore. Što se dogodilo? Nema ih već nekoliko mjeseci, kažu liječnici, trošilo ih se, često i nepotrebno, i potrošilo. No čak i ako je bilo nepotrebnog trošenja, zaboga, zašto lijekova i dalje nema dovoljno, pandemijska kriza nije ni blizu kraja.
Ima novca za proslave, za spektakle, nema za lijekove, obnovu kuća od potresa, nema za najslabije. Ovo je država u kojoj elita halapljivo grabi za sebe već 30 godina i upropaštava, rastače sustav. I po bolnicama se klanovi svađaju, kolju, sve je puno ljubomore, podmetanja, srdžbe, dok su čekaonice pune običnih smrtnika, prepuštenih na milost i nemilost onih koji se ponašaju kao da su sustav i resursi njihova privatna imovina.
Mladi liječnici odlaze
Jesen sprema porast broja oboljelih, u kojoj cjepiva ima na izvoz jer sustav nije obrazovao ljude dovoljno o cijepljenju. Nema, s druge strane, lijeka za najteže bolesnike. Jesen u kojoj će možda biti i štrajka zdravstvenih radnika, u kojoj će i dalje, i sve više, nedostajati medicinskih sestara, samo u bolnicama njih četiri tisuće.
Jesen u kojoj će doktori i dalje, i s pravom, odlaziti u pečalbu. Odlaze obrazovani, sposobni ljudi čija se pamet vani itekako cijeni, ostajemo mi koji smo naivno vjerovali u bolje sutra. Mi koji djecu učimo da odavde bježe u zemlju u kojoj će hitna pomoć doći na poziv umirućeg, u kojoj će sustav funkcionirati.
Ne plaćamo mi jeftino naše zdravstvo, 70 kuna dopunskog na mjesec, jer poslodavac iz svakog bruto dohotka odvoji puno više na zdravstvene doprinose. Plaćamo puno da bi nas sustav, kao zadnjeg psa, ostavio da umremo.
