Tinejdžerica iz istarskog Ližnjana, 14-godišnja Matea Ušić, nekoliko puta tjedno, radi korake prema ozdravljenju od anoreksije. Kako piše Glas Istre, djevojčica se tom bolešću muči već skoro godinu dana te odnedavno posjećuje jednu pulsku teretanu ne bi li dizala utege.
Trnovit je Matein put te ga prolazi skupa sa svojom obitelji, osobito s roditeljima Kristinom i Robertom. A njezina borba sada na sreću poprima konkretne pozitivne rezultate. Djevojčica je spas pronašla u bodybuildingu pa trenira u teretani "Mornara", inače Bodybuilding kluba.
Odgovarajući na pitanje kako joj je u teretani, Matea kroz sramežljivi osmijeh odgovara da joj je super. "Sviđaju mi se i treninzi i sprave i atmosfera i društvo... Sve!", rekla je tinejdžerica novinarima Glasa Istre koji su je pitali i o njezinoj trenerici Nini. "Nina je najbolja", poručuje Matea. Djevojčica govori o Nini Čuturilo Glavini, inače bodybuilderici čija pomoć i stručni savjeti pridonose Mateinu procesu oporavka. Oporavak se jako ubrzao.
"Vaše je dijete životno ugroženo", rekli su liječnici Mateinoj mami Kristini koja najbolje zna da su oporavku njezine djevojčice prethodili mjeseci borbe, neizvjesnosti i strepnje.
Za vrijeme pandemije pala sa 60 na 39 kilograma
"Sve je počelo lani kada je došao taj prvi lockdown, iako mislim da početak pandemije nije jedini i isključivi uzrok njene anoreksije. Međutim, činjenica je da su prelaskom na on-line nastavu i zabranom treniranja u klubovima djeca izgubila sve svoje socijalne kontakte i druženja. Matea je s 12 godina imala 60 kilograma i kada je krenula ta pandemija ona je, s početkom lockdowna, počela putem interneta pratiti fitness trenere, savjete o zdravoj prehrani i slične stranice. Međutim, to je sve radila sama, na svoju ruku, odnosno nije se posavjetovala niti s nama, roditeljima, niti s nekim stručnjacima o tome u kojem smjeru bi to trebalo ići. Mi smo odmah vidjeli promjene u smislu da je počela jesti više voća i povrća, što prije nije jela, i to nas je isprva ugodno iznenadilo. Međutim, kada se to dijete u travnju skinulo iz širokih zimskih majica u kratke i lagane proljetne, muž i ja ostali smo u šoku. Ona je u pola godine sa 60 došla na 39 kilograma!
Nešto ranije, dok još nije bila pala na tih 39 kilograma, muž i ja primijetili smo i da se nešto loše događa i tu smo, zapravo, dosta brzo odreagirali, što su nam rekli i liječnici jer se u njihovoj praksi pokazalo da to zna trajati i dvije, tri godine prije nego roditelji primijete. Međutim, mi smo se brzo tu uključili, krenuli kod liječnika opće prakse i onda započeli psihoterapiju kod jednog pulskog psihoterapeuta. No, taj odlazak psihoterapeutu posve nas je 'bacio' unazad.
Konkretno, Matea je, uz sve te savjete psihoterapeuta koje smo mi slijepo slijedili, i dalje padala i padala na kilaži. Vježbala je u sobi po tri puta na dan po dva sata, nenormalno, i to je uzelo maha. Onda joj je jedan fitness savjetnik rekao da ne smije sjesti nakon jela jer da se tako deblja, i od tada je stalno, kontinuirano, stajala. Po cijele dane, godinu i pol dana nije pošteno sjela i odmorila se. Sjedila bi samo par minuta i to kada je jela", ispričala je mama Kristina za Glas Istre.
'MLADI DOŽIVLJAVAJU ŠOKOVE': Stručnjaci upozoravaju da virtualna nastava ugrožava njihov društveni razvoj i mentalno zdravlje
'Anoreksija je psihološka bolest, a ne bolest prehrane'
Tijekom godine dana odlasci na psihoterapije koštale su puno novca, ali i vremena jer je Mateina kilaža i dalje padala. Roditelji su dobili zabranu od psihoterapeuta da Mateu redovno važu nego je rekao da to čine "svakih sedam dana". Majka kaže da je to bila greška.
"Ona je svakih sedam dana imala sve manje kilograma, dok nije došla na tih 39, a sve je bilo popraćeno i raznim drugim tegobama, od učestalih napadaja panike do gubitka mjesečnog ciklusa. Tada sam odlučila da se nešto mora promijeniti. Prije svega, prekinula sam te psihoterapije i otišla kod liječnice opće prakse po uputnicu za Rijeku i u srpnju lani odvela sam Mateu kod tamošnje psihijatrice zadužene za adolescente. Odmah joj je propisala terapiju, ali i rekla da je Matea životno ugrožena te da će trebati vremena da postepeno vrati stare navike. Međutim, to je jako teško jer je anoreksija psihološka bolest, a ne bolest prehrane!
Bio je to i trenutak odluke hoćemo li Mateu hospitalizirati na riječkoj psihijatriji, što ja ipak nikako nisam željela. Imala je tada svega 13 godina, da je pustim u bolnici u drugom gradu, gdje sam znala da će joj davati te jake psihofarmake i da će je pretvoriti u biljku... Nisam mogla to odlučiti, iako, moram priznati, da smo se 'lomili', puno smo se muž i ja premišljali i analizirali, jesmo li je trebali ostaviti, jesmo li pogriješili što nismo. Nije to bila laka odluka! A stanje se i nakon povratka iz Rijeke, i unatoč tome što je bila pod terapijom, pogoršavalo", kazala je Kristina.
Srećom, djevojčica je sada na dobrom putu prema ozdravljenju kroz vježbanje u teretani, svoje roditelje i trenericu Ninu.
4-GODIŠNJA DJEVOJČICA IZ PULE IMA ANOREKSIJU I BULIMIJU: Roditelji iza ormara pronašli skladište hrane
