Hrvatska je postala bogatija za još jedan most. Gromoglasnim aplauzom u četvrtak je pušten u promet most Cetina, dio projekta izgradnje obilaznice kod Omiša i dio buduće brze ceste od Mravinaca do Omiša. Projekt je to koji će napokon stati na kraj čepovima na cesti između Splita i Makarske u turističkoj sezoni pa je, očekivano, današnje otvaranje mosta razveselilo mnoge u Dalmaciji. Zapravo, sve osim - njih.
Tugare nedaleko Omiša i njegovih 1000 stanovnika danas nemaju posebnih razloga za slavlje. Problem najopterećenije ceste u državi riješen je preusmjeravanjem na županijsku cestu koja prolazi kroz njihovo naselje. A stanje te ceste je, u najmanju ruku, neprilagođeno za nekoliko tisuća vozila više dnevno - što ove godine postaje njihova svakodnevica.
Prometa sve više, a nogostupa nema
"Nemamo nogostup koji tražimo od 2018 godine. Još je uvijek u fazi projektiranja", kaže nam Matko Novaković, predsjednik mjesnog odbora Tugare - Čažin Dolac. Most je otvoren, obilaznica se otvara u rujnu. Nisu mještani, naravno, to tek danas shvatili. Već dulje vrijeme upozoravaju, traže odgovore i pokušavaju osigurati da sve bude spremno za ovako veliku prometnu promjenu.
"Lani je župan rekao da će rekonstrukcija same ceste s izgradnjom pločnika biti gotova mjesec dva nakon izgradnje mosta. Kad smo shvatili da neće - u prosincu kada je bilo izglasavanje županijskog proračuna i kada naša rekonstrukcija nije bila uvrštena u to - alarmirali smo i tražili daljnja objašnjenja od županijske uprave za ceste", priča Novaković.
"Dobili smo odgovor da je dinamika takva da se ove godine završava projekt i da iduće godine kreću radovi koji bi bili realizirani kroz dvije godine. Znači, umjesto da se ta cesta pripremi na vrijeme, jer se već 2018. godine znalo da se ide ka ovom rješenju, dolazimo u situaciju da - ako sve bude idealno - mi dobivamo nogostup tri godine od puštanja mosta u promet", nastavlja.
Cesta koja vodi kroz Tugare široka je šest metara. Na prvu, to bi dalo naslutiti kako ima dovoljno prostora za mimoilaženje automobila i pješaka, međutim...
"To je apsurd", kaže Novaković. "Kada se dva automobila mimoilaze, pješak mora gledati gdje se skloniti, a konfiguracija je takva da se nema gdje skloniti - ili je brdo ili je rupa", upozorava.
'Koliko vrijedi jedan ljudski život?'
Tu je i dodatni problem za sve školarce. Zbog zida uz cestu, moraju se naginjati kako bi vidjeli dolazi li autobus, što je opasno gotovo jednako koliko i činjenica da autobusnog ugibališta također - nema. Predviđeno je, naravno. Onom istom rekonstrukcijom kojom je predviđena i izgradnja pločnika.
"Što ako netko strada u tom periodu? Postoji semafor koji kod škole u Tugarama trepće sigurnosno upozorenje. Samo je trebalo napraviti tipku za djecu da mogu stisnuti kada prelaze cestu, da se upali crveno svjetlo. Sva infrastruktura je tu. Ali, dobili smo odgovor da treba projekt. Samo za tu signalizaciju čekamo dvije godine", kaže Novaković.
Dodaje i da su mjesni odbori poslali dopis policiji, da se barem postave sigurnosne kamere. "Rekli su da nemaju novca. Kamera vrijedi 400 tisuća kuna, a koliko vrijedi jedan ljudski život?", pita se naš sugovornik.
S obzirom da nisu dobili ništa od onoga što su tražili, pokrenuli su peticiju.
"Tu smo gdje smo", kaže Novaković. "Svjesni smo da ćemo biti bez pločnika, pod povećanim prometom, ali tražimo da se što prije krene u radove i tražimo povećanje sigurnosti prometa kroz naselje, bilo kamere bilo nešto drugo, da dobijemo kakvu-takvu sigurnost", pojašnjava.
Privremeno rješenje koje prijeti postati trajno
Mještani, kaže, najviše strahuju da će ovo privremeno rješenje postati - trajno.
"U Hrvatskoj je do sada bilo bezbroj primjera da privremeno rješenje postane trajno. Mi smo iza brda, ta obilaznica bi trebala ići donjim smjerom, navodno do 2025., ali je pitanje hoće li biti i tada, probijeno je barem pet šest termina", nastavlja Novaković. "Ovo sigurno nije trajno rješenje i bojimo se da postane trajni problem", dodaje.
Nadali su se barem ovom cestom riješiti pitanje kanalizacije, dodaje. Mjesni odbor tražio je, naime, da se prilikom radova na cesti polože kanalizacijske cijevi. Projekt je odobren, građevinska dozvola ishodovana, ali iz grada Omiša poručuju - novca nema.
"Upozoravamo, tražimo… Svi kažu, bit će, ali evo, odlučilo se napraviti most i preusmjeriti cestu gore, a naš pločnik još je u fazi projekta", zaključuje Novaković.
