Zamislimo sljedeću situaciju – u dućanu ste s cipelama i za oko su vam zapele neke svijetložute. Probate ih, udobne su, dobro vam stoje pa s parom žutih cipela dolazite do tete na blagajni i kupujete ih. U tom trenutku vam prilazi starija gospođa i počne urlati na vas.
"Šta vi imate protiv nas koji nosimo crne i smeđe cipele!?"
Vi i prodavačica u čudu se pogledate.
"Nemam ništa protiv vas", kažete gospođi.
"Kako nemate?!", histerizira gospođa i dalje. "Mislite da ste pametniji od nas?! Mislite da bismo svi trebali nositi žute cipele?! E pa nećemo!"
"Gospođo, uopće me ne zanima kakve cipele vi nosite! Nisam ove žute kupio vama nego sebi."
"Nećete vi sa žutim cipelama nas terorizirati, ja vam kažem!" urla gospođa i dalje.
Tu se već pojavljuje redar iz dućana i pridržava histeričnu gospođu pokušavajući je spriječiti da i fizički ne nasrne na vas, a uskoro se pojavljuje i policija, koja gospođu odvodi do ustanove u kojoj se utvrđuje da gospođa ima problema s napadima paranoje.
Kad sličnu stvar izvedu hrvatski biskupi, ne pojavi se redar, ne dođe policija, ne odvede ih ni do kakve ustanove, nego se njihova paranoja, pretočena u pismo, objavi u svim medijima, a sljedeće je nedjelje svećenici po crkvama diljem Lijepe naše nadugo i naširoko elaboriraju svom stadu.
Život 'na probu'
U zadnjem pismu Hrvatske biskupske konferencije stoji, naime, sljedeće: "... sve rasprostranjeniji je i zajednički život 'na probu', na određeno vrijeme, bez obveza, koji OTVORENO NAPADA vrijednost braka i obitelji".
Ovo "na probu" neću uopće komentirati jer i svi oni uzorni katolici koji se uredno vjenčaju u crkvi imaju "probni" period od barem godinu, dvije dana koji se inače naziva veza. Ili biskupi priželjkuju scenarij u kojem se iz diska, kafića, s tuluma, sa susreta katoličke mladeži, nakon prvog eye contacta odlazi pred oltar?
Ovo "na određeno vrijeme" je još gluplje. Znam za raznorazne kombinacije u kojima se ljudi nalaze – ljubavni trokuti, četverokuti, gej veze, bi-trokuti, veze na daljinu, ali ne znam ni za koga tko je stvar postavio ovako: "Bit ćemo zajedno do 12. 5. 2012." ili "Planiramo jako dugu vezu pa ćemo ostati zajedno do ulaska u EU".
A neće biti ni da je sporna konstelacija "bez obaveza". Svatko tko je iti 10 dana proveo u "zajedničkom životu", pa makar se radilo i o najobičnijem cimerluku, zna da to ne ide "bez obaveza". Netko, u krajnjoj liniji, mora iznijeti smeće i kupiti kruh. Uostalom, to je i zakonski riješeno – nakon tri godine zajedničkog života, veza se tretira kao izvanbračna zajednica u kojoj vrijede ista prava i obaveze kao i u braku.
Proračunati napad
No, dobro, uzmimo da svi ovi biseri naših biskupa proizlaze iz izostanka uvida u materiju – ipak se radi o muškarcima koji su se odrekli svakog oblika zajedničkog života, osim onog grupnog – sa svojim stadom. Puno problematičniji je ovaj zadnji dio u kojem biskupi tvrde da zajednički život neokrunjen brakom "...OTVORENO NAPADA vrijednost braka i obitelji".
Situacija pomalo nalikuje onoj iz dućana s početka priče, u kojoj se paranoična bakica osjeća napadnutom samo zato što je netko kupio cipele kakve ona ne nosi. Bakici ćemo, pošto smo utvrdili da ima zdravstvenih problema, još i oprostiti, ali biskupima malo teže. Zašto? Zato što ovo rade proračunato.
Radi se o taktici koju Crkva u Hrvata primjenjuje i na homoseksualcima, i na ateistima, i agnosticima, a sad su, eto, na red došli i svi oni koji su u izvanbračnim zajednicama. Ljude koje za Crkvu i njene "upute za život" naprosto nije briga, etiketira se kao napadače na obiteljske, tradicionalne, hrvatske i ine vrijednosti, a kako bi se prema njima otvorio front u kojem Crkva zauzima poziciju žrtve koja se brani.
"Kuham večeru, čovječe, ne napadam nikoga."
Da bismo vidjeli koliko je stvar suluda, idemo se spustiti na najbanalniju razinu. U svom si stanu, u svojoj izvanbračnoj zajednici, kuhaš nekakvu večeru dok ti djevojka u dnevnom boravku, uz tihu muziku, prakticira agnosticizam, kad ti na vrata pokuca hrvatski biskup i zaurla:
"Zašto ti otvoreno napadaš brak i obiteljske vrijednosti?!"
"Kuham večeru, čovječe, ne napadam nikoga."
On pričeka da se okupi dovoljno susjeda i onda zaurla još glasnije, upirući u tebe prstom.
"Ovo je, dragi moji vjernici, napadač na Crkvu i njene vrijednosti! Na sve ono što vi živite! Svi smo mi njegove žrtve!"
Njega, kao što rekosmo, nitko zbog tog neće spremiti ni u kakvu ustanovu. Posljedica svega će biti to što ćeš ti, koji si u miru doma svog kuhao večeru, sad biti etiketiran kao napadač, a uskoro ćeš postati i žrtva jer će te susjedi vjernici (a oni su većina) uskoro početi gledati preko oka i sanjati dan kad ćeš iseliti iz njihove zgrade. Jer ih, eto, napadaš. A zapravo te nije briga ni za njih ni za Crkvu.
Ali, to je ono što biskupi i žele. Žele zagorčati život svima koji s Crkvom ne žele imati ništa. To je najveći krimen i homoseksualaca, i ateista, i agnostika, a sada i ljudi u izvanbračnim zajednicama. Nije to ni "protuprirodni blud", nije to ni "odricanje od Boga", niti "život neokrunjen svetim sakramentom braka". Najveći krimen je to što su svi ti ljudi u jednom trenutku svog života odlučili sljedeće: "Ne želim imati posla s Crkvom!"
To je ono što Crkvu najviše boli. Bole je ovčice koje su odlučile napustiti stado, a tih ovčica je i na lokalnom i na globalnom planu sve više (u Austriji je samo prošle godine Crkva ostala bez 80.000 vjernika). A znamo kako to ide s ovčicama – što je manje ovčica u stadu, manji je (politički) utjecaj, što je manji (politički) utjecaj, manji je budžet.
I umjesto da se sve te učene sijede glave u Crkvi upitaju zašto im ovčice napuštaju stado, one se odlučuju za taktiku ognja i mača: "Ako nećete da vam mi pokažemo put u raj, upirat ćemo u vas prstom, nazivati vas bolesnicima, etiketirat vas kao napadače na obiteljske i ine vrijednosti. Ukratko, od života na zemlji napravit ćemo vam pakao."
Obrana od gejeva
Ali, nisu samo svojeglave ovčice žrtve ove taktike. Primarne žrtve ove taktike su vjernici kojima Crkva sije strah u kosti ne bi li zbog tog straha zbili redove i ostali u stadu. Što čovjek vjernik, kojem su biskupi rekli da je gej, agnostik, ateist, čovjek u izvanbračnoj zajednici napadač na sve njegove vrijednosti, može misliti o tom istom geju, agnostiku... Sve najgore. On kad vidi geja na ulici, vidi napadača na njegove vrijednosti i ima potrebu da se od njega brani, iako ga ovaj ni na koji način ne dira.
Rezultat svega je netrpeljivost i strah. Strah koji vjernici imaju od onih koji su se odrekli Crkve (jer su biskupi rekli da su to napadači na njihove vrijednosti), kao i strah koji potonji imaju od vjernika (jer se brane kad za tim nema nikakve potrebe). Netrpeljivost i strah koji u radikalnim slučajevima dovede i do nasilja.
A kad se ono dogodi, biskupi se zgroze. Pa organiziraju okrugli stol, pa traže uzroke i najčešće zaključe kako je ključan manjak razumijevanja i kršćanskog dijaloga među ljudima.
