Premijer Zoran Milanović kazao je kako njega i Vladu ne zanima da budu simpatični i dragi. "Trenutno imam dobar rejting. Mijenjam svoj rejting za rejting Hrvatske", rekao je. Lijepo je da gospodin Milanović ne misli svoje poteze donositi ovisno o tome koliko su popularni, štoviše. Međutim, nastave li članovi Vlade kako su krenuli, doista neće morati brinuti jesu li kome simpatični i dragi, jer neće biti nikome.
Bahatost i arogancija kao da su bili kriterij za odabir dobrog broja članova ove Vlade, kao doduše i prošle, ali tu smo ionako na izborima smijenili. Slavko Linić, Radimir Čačić, Vesna Pusić, Arsen Bauk koji preporuča svima kako uštedjeti hrpetinu love kad vam država plaća stan, a zarađujete tri prosječne plaće... A iznad svih njih Zoran Milanović i njegov "sorry" u slučaju Ferdelji. Kao prvo: "sorry"? Ozbiljno? Sorry??? Kao drugo, na takav način izbaciti iz ekipe (pa makar iz i "trećeg ešalona") ljude koji su se dokazali u najvažnijem sektoru za ovu zemlju, gospodarstvu, a samo su kazali istinu, nije samo loš PR, nego je i jednostavno glupavo. Količina pameti i iskustva u ovoj zemlji nije neograničena.
Do idućih izbora će sve biti dobro
Ali Vlada ima savršen PR-ovski plan, a otkrio ga je ministar financija Slavko Linić odgovarajući na pitanje "kada ćemo u Hrvatskoj početi živjeti bolje"? "Za tri do četiri godine..."
Taman pred izbore. Do tada, ne moramo se bojati kako će poštovanim zastupnicima i dužnosnicima biti. Gube možda povlaštene mirovine, ali plaćice su još uvijek tu, a i imovinske kartice su pokazale da su dobro potkoženi.
Usput, da je netko htio euroskepticima dati municije, nije mogao posložiti slijed događaja bolje nego su zaredali u tjednu nakon referenduma: cijene benzina (95-ice) skočile su iznad "psihološke granice" od 10 kuna, dizel se toj granici opasno približio, najavljeno je da će PDV skočiti na 25 posto, trgovci polako ali sigurno dižu sve cijene kojih se sjete, a euro je skočio na novi rekord u zadnjih sedam godina.
Oglas
HDZ je konačno odlučio kada će provesti unutarstranačke izbore. Nominacije su se zaredale, pretendenata za mjesto Jadranke Kosor je svakim danom sve više, analitičari su počeli s analizama, ali zasad se sve čini već viđenim... Zato imam prijedlog za stranku koja pokušava okrenuti list, postati transparentna, demokratska i moderna: javni natječaj za šefa stranke.
Nešto ovako: Stožerna hrvatska stranka desnog centra, trenutno u oporbi, ali s velikim nadama za budućnost, traži predsjednika. Uvjeti: hrvatsko državljanstvo, VSS, znanje minimalno dva strana jezika i aktivno služenje njima (provjera će se vršiti na testiranju kandidata), potvrda o nekažnjavanju i izjava o namjeri da ne bude kažnjavan/a, krštenje u Katoličkoj crkvi, krizma, crkveni brak, po mogućnosti još uvijek u braku (jednom, ako može), otac ili majka minimalno dvoje djece (više je prednost). Iskustvo u društveno-političkom radu je prednost, a konzervativni pogled na svijet obavezan. Plaća po dogovoru, službeni BMW s vozačem osiguran. Zainteresirani neka se jave u tajništvo stranke...
Jednom davno, kao u drugom životu, roditelji su me kao klinca odveli u Novi Sad na utakmicu Cibone s... nekim, nije doista važno. Posjetili smo neke prijatelje, još se sjećam divnih pogačica sa čvarcima, pogledali utakmicu, koju je Cibona naravno dobila i sretni otišli kući. Neka druga vremena.
30-ak godina kasnije, klinci koje su roditelji poveli gledati rukometnu utakmicu Hrvatske i Francuske teško da su mogli doživjeti strašnije iskustvo. A roditelji su ih poveli jer su povjerovali da su se ona neka vremena vratila. Ali nisu. I na žalost još dugo neće, ako će ikad.
Naša su stvarnost 5.000 policajaca, zabrana putovanja navijačima i budalakoja ozlijedi onoga kome je do netom prije klicao.
