U jeku javne rasprave o izmjenama Zakona o HRT-u, na Facebooku je otvorena grupa za raspravu o njemu, sastavljena dosad od tristotinjak novinara, pripadnika civilnog društva, profesora i slično.
Jedno od spornijih pitanja je zasigurno činjenica da se u Saboru na četiri godine imenuje četiri od pet članova Nadzornog odbora, bez upliva parlamentarne manjine. Sabor slično bira i Glavnog ravnatelja HRT-a, ali i sedam od devet članova Programskog vijeća (dva biraju zaposleni na HRT-u). Prolaze oni koji dobiju najviše glasova u Saboru. Dakle, opet je na saborskoj većini.
Potpuna kontrola vladajućih
"Ja o tom znam relativno malo i nisam informiran. Ali, koliko razumijem, u slučaju da parlamentarna većina u Saboru bira direktora HRT, gotovo sve članove NO-a i gotovo sve članove Programskog vijeća, to je zapravo legalizacija potpune kontrole nad javnom televizijom vladajuće većine", čini se redatelju i scenaristu Igoru Mirkoviću, koji je godinama radio na HRT-u, a i postavio je pitanje iz naslova o europskim standardima po kojima se ravnalo Ministarstvo kulture pri pisanju zakona.
On smatra da to dugoročno isključuje zdrav odnos politike i javnog servisa.
Bolje popraviti PV, nego ovako
"Po mom skromnom sudu, dosad je bilo bolje, jer je PV trebalo imati presudnu ulogu i bilo je sačinjeno od predstavnika javnosti. Samo je to kod nas bilo tragikomično loše provedeno. Zakon bi trebao omogućiti da se kvalitetno provede ta ideja, a ne da se uspostavlja kontrola", smatra on.
Budući da su pojedini novinari u raspravi iznijeli prijedlog da bi se trebalo daleko više pitati zaposlenike kod kandidiranja članova NO-a, PV-a, ali i Glavnog ravnatelja, Mirković smatra da bi bilo kakav povratak na samoupravljanje bio nerealan i neučinkovit.
"No", dodaje, "novinari bi morali imati veći utjecaj, premda ne isključivo pravo kod izbora".
"Ponavljam, ne znam kako je to riješeno u drugim državama, ali znam što će to znači nama", uvjeren je.