Još dok je radio u Švicarskoj, Krivić je 1984. godine kupio kuću za odmor u Brelima. Za uknjižbu i vlasnički list nije mario jer je, kako kaže, mislio da mu je dovoljan kupoprodajni ugovor koji je tada potpisao.

Dva suda - dvije različite presude o istom

"Znate ono naše, pa šta će mi to, pa samo ću porez morat platit, i tako bi i ostalo da se nije okolo pročulo kako se susjed Matko Šošić uknjižio na puste zemlje po Brelima, pa je ispalo da je i tu od moje parcele nekih 277 metara četvornih", kaže Krivić koji je tako obnoć ostao bez dijela zemljišta na kojem su mu apartman, pola garaže, dvorište i masline.

No, da bi zaštitio ono što je kupio novcem od svoga mukotrpnog rada, Krivić je podnio tužbu i na Općinskom sudu u Makarskoj uspio u obrani svoga zemljišta. Sud je priznao valjanost kupoprodajnog ugovora iz 1984. godine.

No, tada se žalio Šošić, a Županijski sud u Splitu dao je njemu za pravo i nasuprot Općinskog suda u Makarskoj presudio da je zemljište njegovo. Ta je presuda postala izvršna.

Na to se Krivić žalio Vrhovnom sudu, ali njegova žalba ne odgađa izvršenje presude Županijskog suda u Splitu.

Iako ga je platio, zemljište nije njegovo

"Ako sam zemlju platio uredno, a jesam, kako ona danas može biti Šošićeva", pita se Krivić.

Odgovor je u tome što se Šošić uspio uknjižiti na njegovo zemljište jer je od nasljednika bivših vlasnika kupio nekoloiko parcela, među kojima i onu za koju je Krivić mislio da je njegova.

Zemljišta o kojima je riječ atraktivna su jer s njih se širi pogled na Brač i druge tamošnje otoke. A s obzirom na brzinu rješavanja imovinsko-pravnih sporova, ovaj će se slučaj po svemu sudeći dugo povlačiti po sudovima.

Vlasnički list je svetinja

Problem je u tome što je vlasništvo 'jedan kroz jedan' odnosno vlasnički list svetinja bez obzira na kupoprodajni ugovor. U zemljišnim knjigama naprosto nema traga da to zemljište pripada Kriviću.

Šošićev odvjetnik Ivan Delipetar kaže da će njegov klijent poštovati presudu Vrhovnog suda kakva god bila.