Ivica Lovrić, sportskim rječnikom vodi 2:0 protiv tužiteljstva. Nakon što je u listopadu 2018. nepravomoćno oslobođen u aferi Štandovi, ista se stvar dogodila i danas na Županijskom sudu u Zagrebu u aferi Cibona. Da stvar po tužiteljstvo bude gora, sutkinja Rahela Valentić je u svome pojašnjenju poručila kako je "koncepcija optužnice takva da je razloge oslobađajuće presude teško objasniti jer konstrukcija optužnice nema veze sa stvarnošću, a kamoli s dokazima", doznaje Večernji.
Problemi su za tužitelje počeli s početkom sudskog spora jer je nakon provedenih dokaza opis optužnice promijenjen. Tako Lovrić više nije bio optužen za trgovanje utjecajem, već za poticanje na zloporabu u gospodarskom poslovanju, pa je predmet iz USKOK-a prebačen na Županijsko državno odvjetništvo. Zbog toga je sutkinja Valentić ranije morala promijeniti sudsko vijeće i iz predmeta "ukloniti" uskočke suce.
Dvostruko zapošljavanje
U prerađenoj optužnici stoji da je Lovrić u studenom i prosincu 2013. dok je bio pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba od voditelja Ustanove za upravljanje sportskim objektima Zagrebačkog holdinga Dragutina Kosića tražio da ondje zaposli djelatnike KK Cibona, među kojima je bio i Darko Marijanović. Iako je znao da će on nastaviti raditi za Cibonu, Lovrić je svejedno tražio od Kosića njegovo zapošljavanje u Holdingu.
Uz to, Marijanović je zaposlen na radnom mjestu za koje je bila potrebna viša stručna sprema, a on ima srednju. Tužiteljstvo je u optužnici navelo i da je Ustanova za upravljanje sportskim objektima oštećena za 95.886 kuna, jer je plaćala Marijanovića, iako je on radio u Ciboni. No, sutkinja je pojasnila kako je tužiteljstvo teretilo Lovrića za nešto o čemu je već ranije donesena odluka.
Krive teze optužnice
"Već je bilo odlučeno da radnici iz KK Cibone, koji mjesecima nisu primili plaću, pređu u ustanovu, pa Lovrić to nije mogao tražiti od Kosića. Osim toga Marijanović nije bio jedini koji je iz KK Cibona na takav način prešao u Ustanovu, pa sudu nije jasno iz kojeg je on nepoznatog razloga jedini ostao u činjeničnom opisu optužnice, dok su svi ostali iz njega ispali. Teza optužnice je da on ne radi za Ustanovu već za KK Cibonu, iako su ljudi koji su prešli u Ustanovu radili u prostorijama Cibone i na kompjuterima Cibone. I optužba je iz toga zaključila da Marijanović nije radio za Ustanovu već za Cibonu, što nije točno. Radili su za Ustanovu, ponekad možda za Cibonu, jer su se ti poslovi isprepletali. Nadalje, Marijanović je zaposlen od 1979., dolazio je svaki dan na posao, a činjenica da nije imao VSS već SSS u ovom konkretnom slučaju ne znači da je nezakonito zaposlen, jer se s obzirom na njegovo radno iskustvo i duljinu radnog staža, mogla primijeniti posebna zakonska odredba koja regulira takve situacije. Lovrić se na koncu, na teret nije ni stavljalo nezakonito zapošljavanje Marijanovića", pojasnila je sutkinja Valentić.
Kosić je kao optuženik priznao krivnju za što je i dobio uvjetnu kaznu, no na sudu je kao svjedok rekao da je u svom priznanju lagao. Osim toga, pojasnila je sutkinja, on nikad nije počinio zloporabu, a tužiteljstvo se pozivalo na sporazum o krivnji s Kosićem, što nije osnova za osuđujuću presudu.
