Na ničijoj zemlji prije 25 godina Vukovarac Ivan Radić proslavio je drugo rođenje.
"Ovdje kad sam došao prvo što mi je bilo da sam klekao i poljubio hrvatsku zemlju, zahvalio se Bogu i Gospi", reko je Ivan Radić, bivši logoraš.
Što je živ nakon devet mjeseci logora. Istu je golgotu od Novoga Sada, Stajićeva, Begejaca, Mitrovice do Beograda prošla i Mira koja je razmijenjena s još jednom kolegicom među 714 civila i branitelja u Nemetinu '92. Sjećanja su svježa ovoj majci troje djece i baki dvoje unučadi.
"Kad smo prešli na našu stranu to je bila nekakva euforija, kao da sanjaš pa se bojiš da ćeš se prbiditi. Hodam ovim putem. Plačemo, smijemo se, ljubimo zemlju. Ne vjerujemo da se to zaista dogodilo. Ali evo, uspjeli smo preživjeli smo, vratili smo se", rekla je Mira Vrdoljak, bivša logorašica.
No mnogi nisu. Kroz srbijanske koncentracijske logore prošlo je - prema evidenciji Crvenoga križa - 7640 ljudi, a prema onoj Hrvatskog društva logoraša oko 30 tisuća.
"Di god je upala vojska i teritorijalna obrana, oni su odmah pravili logor i zatvarali ljude. Neke su ubili, neki su ostali živi. Bilo je strava što su ti ljudi proživljavali u tim logorima. Mada to kao da nije interesantno hrvatskoj državi", rekao je Danijel Rehak, Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logor.
"Vukovarska rana je logor Velepromet. 726 ljudi je mučki ubijeno. Djece od 12 godina pa do staraca do 75 godina", reko je Dragutin Guzovski, bivši logora
Mnogo toga boli logoraše.
"Dvadeset i pet godina poslije, jeste li očekivali ovakvu zemlju? Uh...Znate i vi odgovor na to pitanje. Nije to to, ali što čemo idemo dalje. Nismo to zamislili tako, ali najviše boli za ove poginule", reko je Ivan Radić, bivši logoraš.
"Ponosna sam na to što sam branila, što sam jedan mali, mali dio svega utkala u promjene, u povijest ove naše države. Što sam rođena u generaciji koja je stvorila tu državu napokon imamo slobodnu Hrvatsku. Dobro nije za kakvu smo se mi borili", rekla je Mira Vrdoljak, bivša logorašica.
Zato očekuju da se zločinci kazne.