Logori kao oblik represije ustaškog režima prema svima koje se iz etničkih, rasnih, nacionalnih ili ideoloških razloga smatralo nepoćudnima i nepoželjnima osnivaju se odmah po osnivanju Nezavisne Države Hrvatske, u travnju 1941. godine. U četiri godine postojanja, sve do travnja 1945., u njima će biti zatočeni deseci tisuća ljudi, uglavnom civili.
Logor Jasenovac ovotjedna je tema našeg serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić. Izvanredni profesor povijesti na Filozofskog fakultetu i Net.hr-ov stalni kolumnist u videu trajanja sedam minuta objasnio je sve što trebate znato o logoru Jasenovac.
Ključne osobe za osnivanje logorskog sustava bili su Eugen Dido Kvaternik kao ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost i zapovjednik Ustaške nadzorne službe, te Vjekoslav Maks Luburić kao zapovjednik svih ustaških logora u NDH. Po svojoj površini, broju zatočenika i broju smrtno stradalih najveći logor na području NDH bio je onaj u Jasenovcu.
Nakon što su Lika i Hrvatsko primorje u ljeto 1941. službeno postali dio talijanske okupacijske zone ustaške vlasti bile su primorane zatvoriti gospićki logorski sustav. Za novu lokaciju logorskog sustava izabrana je okolica mjesta Jasenovac nedaleko od ušća rijeke Une u Savu gdje prvi logoraši počinju pristizati krajem kolovoza 1941. godine.
Logor od pet cjelina
Od nekoliko baraka ograđenih bodljikavom žicom logor će u sljedeće četiri godine prerasti u kompleks koji se sastojao od pet cjelina: Logor Krapje, Logor Bročice, Logor III Ciglana, Radna grupa Kožara i Logor Stara Gradiška. Jasenovački logorski sustav prostirao se na ukupnoj površini od preko 200 km².
Po namjeni radilo se o kombinaciji radnog i logora smrti, tj. u njemu su zatočenici obavljali različite vrste teških poslova, ali su istovremeno vršene i masovne likvidacije.
U logoru Jasenovac ustaše su zatočenike ubijali vatrenim i hladnim oružjem, vješanjem, umlaćivanjem, izgladnjivanjem i iscrpljivanjem teškim fizičkim radom. Uvjeti rada bili su izrazito teški, a postupci ustaških čuvara izrazito brutalni što je uključivalo fizička iživljavanja nad logorašima i egzekucije na licu mjesta. Osim tih pojedinačnih ustaše su tijekom cijelog perioda postojanja logora provodili i masovna ubojstva zatočenika.
Većinu logoraša činili su Srbi, Romi i Židovi čija je „krivica“ bila isključivo etnička, vjerska ili rasna pripadnost. U jasenovački logor dovođeni su i Hrvati, kao i pripadnici ostalih nacija, ali prvenstveno kao politički zatvorenici. Među njima su se brojnošću isticali komunisti i antifašisti, a bilo je i masona, nepoćudnih intelektualaca, svećenika itd.
83.145 ubijenih
Javna ustanova Spomen područje Jasenovac od 2005. radi na izradi poimeničnog popisa svih osoba koje su ubijene u Koncentracijskom logoru Jasenovac. Na tom popisu su trenutno imena 83 145 osoba, i to najviše Srba (47 627), zatim Roma (16 173), Židova (13 116) i Hrvata (4255). Među ubijenima je 23 474 žena i 20 101 dijete.
Koncentracijski logor u Jasenovcu postojao je nešto duže od 1330 dana, od kolovoza 1941. do travnja 1945. godine. Nikada prije i nikada poslije na tom mjestu nije postojao logor ili kaznionica.
Cijelu epizodu serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte u videu.
Ostale epizode serijala pogledajte OVDJE.
