Prošlog tjedna objavili smo priču o pismu koje je Splitsko-makarska nadbiskupija poslala ravnateljima tamošnjih škola požalivši se na izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
Naime, u stavku 5. članka 10. stoji da su "predmeti koji se izvode izborno obvezni tijekom cijele školske godine za sve učenike koji se za njih opredijele". Zakon propisuje i kako su "predmeti koji se izvode izborno obvezni tijekom cijele školske godine za sve učenike koji se za njih opredijele".
Upravo u tome Crkva je vidjela problem. Oni smatraju kako se nastava vjerskog odgoja, jednom kad je izabrana, ne bi smjela napuštati, odnosno da se učenicima i roditeljima ne bi trebalo stavljati na izbor hoće li njihovo dijete nastaviti i u novoj školskoj godini pohađati vjeronauk. Kažu da se tu radi o "diskriminaciji pravnog statusa katoličkog vjeronauka i kršenju međunarodnih ugovora".
Na ovaj tekst dobili smo golem broj reakcija čitatelja, evo što su poručili.
Pismo iz nadbiskupije uglavnom je ponovno pokrenulo vječitu raspravu - je li vjeronauku uopće mjesto u školama? Mnogi smatraju kako je vjeronauku mjesto u crkvi, a ne u školi, dio čitatelja smatra da vjeronauk u školama nije ništa loše, no da apsolutno treba ostati izborni predmet u punom smislu te riječi.
'Vjeronauku je najviše mjesto u kuću, otuda potječe vjera. Neće dijete postati vjernik ako ga uči u školi, a u kući ne', smatra jedna naša čitateljica. Drugi pak vjeruju da je suludo da se vjeronauk, kao takav, u školama ocjenjuje, a mladi su komentirali i kako, iz njihova iskustva, taj predmet 12 godina nije služio ničemu osim podizanju prosjeka.
Oni radikalniji u potpunosti ga žele maknuti uz škola, ali, primjerice, daju zanimljive alternative. 'Zamijenite ga ekologijom, astronomijom i informatikom. Naučite djecu da stvaraju svojim rukama i da budu kreativna. Od takvog će znanja profititirati buduće generacije, a ne od vjeronauka', napisao nam je jedan čitatelj.
"Zašto se onda zove izborni predmet kad te prisiljava da ga učiš iako neko dijete ne želi? Bune se svećenici jer se boje da će izgubiti novce koje se mora platiti prilikom prve pričesti i firme. Žalosno jer im nikad dosta", napisala je jedna čitateljica.
