Četiri žene krenule su u borbu protiv opakog protivnika –
moždanog udara u žena, a u toj borbi pridružilo im se deset
žena koje su preboljele moždani udar i deset plemenitih hrvatskih
dizajnera!
Kim Kosanović jeu petak navečer prošetala modnom pistom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. To je učinila upravo u sklopu obilježavanja "Dana crvenih haljina". Deset žena koje su preživjele moždani udar nosile su tu reviju, a sve su bile odjevene upravo u crvene haljine s potpisom domaćih dizajnera.
Svaka od tih žena ima svoju priču. Poput onoga što je doživjela, načina na koji se nosila s tim i novim životom koji je izgradila nakon toga.
Moždani udar posve mijenja život
"Jer, da, moždani udar posve mijenja život", kazala je Kim za Jutarnji list.
Kim je do tog nemilog dana u srpnju 2017. godine bila posve drugačija osoba. Druge stvari su joj bile važne, jer je te iste godine započela svoju manekensku karijeru. Zaposlio ju je Guess te je započeo njen život iz snova. Putovala je na luksuzne destinacije, spavala je u skupim hotelima, jela je skupu hranu, bilo je neporospavanih noći, ali i zabave.
"Bila sam na vrhu svijeta, barem sam ja to tako gledala. Zarađivala sam zaista jako, jako puno i mislila sam da mi se ništa ne može dogoditi. Ali jest. Bila sam u Podgorici s prijateljima, na odmoru. Gledali smo neki film. Otišla sam u kupaonicu, zaključala vrata i srušila se na pod. Shvatila sam da ću umrijeti, da je to to. Snagom koju sam skupila tko zna kako, podigla sam se i izašla iz prostorije. Ne sjećam se onoga što je uslijedilo", prisjetila se Kim.
Nakon toga je krenuo užas. Sva sreća uspjela je izaći iz kupaonice, a njen su pad vidjeli prijatelji i odmah su pozvali hitnu pomoć. U bolnici su je smjestili na intenzivnu njegu, a doktori su zaključili da je njen pad u nesvijest zapravo koma. Pozvali su njene roditelje da se oproste od kćeri. Oni su odmah stigli s Korčule gdje su se nalazili na odmoru. Doktori su im rekli da Kim neće dočekati jutro. Ali bili su u krivu. Dočekala je jutro, prebacili su je u Zagreb, u komi je bila 12 dana, a onda se probudila.
Najteži dani u životu
"Mojim su roditeljima rekli da sam paralizirana i da nema nade da ću prohodati. Rekli su i da nikoga neću prepoznati, ali na svu sreću, pogriješili su. Prepoznala sam sve koje sam vidjela i s mojim je pamćenjem bilo sve u redu. Što se tiče paralize, moja mama se borila za mene kao lavica. Radila je sa mnom, podizala mi ruke i noge, pripremala razne igrice. Ne bih se ovako dobro oporavila da nije bilo nje, sigurna sam. Onda mi je počela dolaziti fizioterapeutkinja, s kojom sam radila tri mjeseca", prisjetila se Kim najtežih dana u svom životu.
- Deset žena koje su preboljele moždani udar i deset plemenitih hrvatskih dizajnera u zajedničkoj akciji
- Predsjednica crvenom haljinom poslala važnu poruku: 'Osvijestimo uzroke i znakove upozorenja'
Bila je loše, a između ostalog je morala ponovno naučiti gutati. Bolni su joj bili ti koraci u kojima je morala učiti nešto što cijeli svijet smatra normalnim i što svi uzimaju zdravo za gotovo. Bila je nesretna, ali i ako je ona željela odustati, njena obitelj nije.
"Odlično sam se oporavila, a onda sam otišla na tri operacije u Francusku, koje sam morala obaviti. Inače se u toj klinici red čeka godinama, no ja sam ga dobila jako brzo, jer je netko odustao. Sve je prošlo u redu, no na izlasku iz bolnice mi je pukla žilica u mozgu. Onesvijestila sam se. Puta nazad u Zagreb se sjećam jako loše, jer mi je to puknuće oštetilo vid. Imala sam osjećaj da gledam kao kroz mutno staklo i roditeljima uopće nisam znala objasniti kako točno vidim svijet oko sebe", kazala je Kim u intervjuu za Jutarnji list.
Vid joj se malo po malo vratio, ali ne u potpunosti. Još uvijek povremeno ima poteškoća s vidom, ali se nada najboljem.
"Nitko ne zna hoće li se situacija poboljšati ili ne. No, ako je ovo najgora posljedica ovoga što mi se dogodilo, dobro je. Živa sam, hodam, prepoznajem ljude, dobro mi je. Čak sam se vratila i na fakultet. Doduše, teško mi ide jer se ne mogu koncentrirati. Prije sam smatrala normalnim da sjednem i učim, ali sad to jako, jako teško ide. Pala sam sve kolokvije, ali profesori imaju razumijevanja za mene. No, neću odustati", kazala je.
Život nakon moždanog udara
Nakon što je preživjela moždani udar vratila se na fakultet, ali u svijet manekenstva ipak nije. Shvatila je da to više nije za nju. Sada joj je glavni cilj završetak fakulteta i pronalazak posla. Sebe sada vidi kao motivacijskog govornika jer ljudima želi prenositi svoje iskustvo i reći im da uzmu život u svoje ruke. Jer život je kratak, loman i sutra možda ne postoji.
"Nisam ni ja to shvaćala dok mi se ovo nije dogodilo. Vidim da ljudi stvari ostavljaju za sutra, a ne bi trebali. Imala sam nepune 23 godine kada sam doživjela moždani. Mislila sam da se to događa nekome drugome i nekome starijem, a nipošto meni. No, eto, dogodilo se i ja sam odlučila iz toga izvući najbolje što mogu", kazala je Kim i priznala je da je u njenom životu sada sve drugačije.
"Kad sam počela raditi za Guess, probahatila sam se. Sad to vidim. Bila sam jako mlada i taj uspjeh mi je lupio u glavu. Ljude sam počela gledati svisoka, a zapravo uopće nije bilo razloga za to. Mislim da je udar bio upozorenje i nešto što me vratilo na pravi put. Revija koju sam nosila u Lisinskom je nešto što sam rado prihvatila, ali sam jasno osjetila da to više nije to za mene. Prije godinu i pol bih u tome uživala, a sad i ne baš. To pokazuje koliko sam drugačija postala i ponosna sam na sebe zbog toga", zaključila je Kim za Jutarnji list.
Ponovila je važnu činjenicu: svake godine moždani udar ubije dvostruko više žena nego karcinom dojke. Smatra da je to važno za znati. Moramo biti svjesni da se moždani udar može dogoditi svima nama, bez obzira na to koliko godina imamo.
