Naime, čak je 89 posto naših posjetitelja odgovorilo "da", dok se samo 11 posto izjasnilo za suprotnu opciju.
Podsjetimo, prodavači na tržnicama pobunili su se protiv odluke Ministarstva financija da im uvede fiskalne blagajne. Naveli su vrlo zdravorazumske razloge za svoj bunt: uvjeti na tržnicama potpuno su neprilagođeni za kompjutore, internet i blagajne, prodavači mijenjaju cijene proizvoda kad im ostane lošija roba pred kraj pijace... No, Linić je neumoljiv.
Ako smo jednaki pred Bogom, jesmo li jednaki pred državom?
S druge strane, naš ministar financija nije ni natuknuo da bi jednoga dana, u sklopu ovog napornog vježbanja porezne discipline, i Crkva mogla popisivati svoje prihode, izdavati račune i plaćati porez na usluge koje vjernicima uredno naplaćuje.
Unatoč brojnim nekretninama ove užasno transparentne institucije, koje su dovoljno prostrane i suhe da bi pohranjivale skupocjene freske, a kamoli fiskalne blagajne, Linićeva (i Božja?) volja je takva da taj film ipak nećemo gledati.
To što volja naroda kaže drugačije, nikad nije bilo osobito važno na ovim prostorima.
