U ponedjeljak u poslijepodnevnim satima u Suhopolju su u sudaru osobnog automobila i vozila Hitne pomoći poginuli medicinska sestra i pacijentica, a vozač i liječnica su ozlijeđeni.
Do prometne nesreće došlo kada je 44-godišnji vozač osobnog automobila virovitičkih oznaka pod utjecajem 1,16 promila započeo radnju skretanja ulijevo na putni most bez da se uvjerio da tu radnju može napraviti bez opasnosti po druge sudionike u prometu dok ga je pretjecalo vozilo Hitne pomoći s uključenim svjetlosnim znakovima i signalima.
Tom prilikom je na južnoj prometnoj traci došlo do udara prednjeg dijela vozila Hitne pomoći u središnju lijevu bočnu stranu osobnog automobila koji se zaustavio na prometnoj traci dok je vozilo Hitne pomoći sletjelo u putni jarak, udarilo u betonski most i prevrnulo se bočnu stranu.
Zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći četiri osobe iz vozila Hitne pomoći prevezene su u Opću bolnicu Virovitica, gdje su dvije osobe u dobi od 57 i 83 godine umrle, dok je jedna osoba u dobi od 42 godine teško ozlijeđena, a jedna u dobi od 39 lakše.
Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) na svojoj Facebook stranici povodom ove prometne nesreće objavila je tekst dr. Ane Nedić Zasimenko, povjerenice HUBOL-a za OB Virovitica, u kojoj radi i liječnica ozlijeđena u nesreći.
Njihovu objavu prenosimo u cijelosti.
"Povodom nedavne prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo vozilo Hitne pomoći te pritom život izgubila medicinska sestra i pacijent, a ozlijeđeni vozač i liječnica, iz zahvalnosti i poštovanja prema profesionalnoj i osobnoj žrtvi i odricanju ozlijeđene kolegice, bolničke liječnice Anice Kardoš Kajić, kao i svih drugih kolegica i kolega, koji nesebično daju sebe u radu s pacijentima objavljujemo tekst kolegice dr. Ane Nedić Zasimenko, povjerenice Hubola za OB Virovitica, u kojoj radi i naša ozlijeđena kolegica dr. Radoš Kajić. Tekst objavljujemo uz dopuštenje navedenih kolegica kao zahvalu kolegicama i kolegama, ali i kao informaciju svim čitateljima, pa i upozorenje donositeljima odluka u zdravstvu, kako je sustav preopterećen i održava se mahom žrtvom i izgaranjem liječnika diljem zemlje. Puno toga nije vidljivo iz pozicije Zagreba pa je tim više potrebno učestalo podsjećati na ove probleme. Isto tako, potrebno je redovito upozoravati odgovorne u zdravstvu na ljudska i prirodna ograničenja s kojima se zdravstveni radnici u ruralnim sredinama svakodnevno susreću.
'Poštovani Hubolovci,
U svjetlu velike tragedije i nesreće za naš virovitičko-slatinski kraj želim samo opisati specifičnost našeg posla i dokle seže požrtvovnost.
Voćin je selo na Papuku koje je od najbliže bolnice u Virovitici udaljen pedesetak kilometara brdovitog i lošeg puta iz kojeg god smjera.
Osim ambulante obiteljske medicine u kojoj je godinama radila pokojna medicinska sestra ondje zdravstvena služba već godinama funkcionira i kroz pripravnost koja je bila organizirana tako da je 15 dana bio pripravan liječnik obiteljske medicine, (od prošle godine je u mirovini), a 15 dana naša kolegica iz bolničkog sustava internist-endokrinolog dr. Anica Radoš Kajić iz razloga što živi u Voćinu.
To je značilo da bi Anicu po povratku s posla iz OB Virovitica pred kućom već čekalo nekoliko majki s bolesnom djecom, noću je pratila trudnice u bolnicu, dekompenzirane pacijente, stradalnike u prometnim nesrećama, išla u razna mrtvozorstva, uglavnom rješavala svu problematiku od rođenja do smrti. A potom je svako jutro ustajala u pet, putovala u OB Virovitica na posao, te uz to dežurala 5-6 puta mjesečno u bolnici. Posljednje, ali najvažnije, Anica je majka devetogodišnje djevojčice koju je rodila nakon godina i godina muke i borbe.
Dakle tim Hitne medicinske pomoći je bio sastavljen od bolničke liječnice, medicinske sestre iz obiteljske medicine i vozača saniteta.
Anica je trenutno na Kirurgiji zbog teške natučenosti i opservacije. Nažalost, glavno pitanje danas je tko će zamijeniti pokojnu Nenu, tko će preuzeti Aničinu pripravnost i dežurstva.
Tko će preuzeti Robertove smjene? To muči uprave sve tri ustanove (Doma zdravlja, Hitne i bolnice).
Želim svima reći, unatoč svim specifičnostima našeg zvanja i posla, posao je posao. Na kraju dana nećemo leći uz posao, na koncu života neće nas posao pratiti na vječni počinak.
Dan dva će nas se spominjati a potom zaboraviti kao da nikad nismo bili. Nažalost, imam osobno iskustvo pratnje pacijenata sa infarktom većinom u Osijek, rjeđe u ZG i sinoć sam u trenu nabrojala sve potencijalne situacije na cesti u kojima sam i ja skupa sa kolegama iz kola mogla biti mrtva.
I naši životi vrijede. Svi se nekome vraćamo kući.
Pokoj vječni sestri Neni, uspješan oporavak tijela i duše našoj kolegici i vozaču, a vi svi čuvajte se. Sigurno znate i sami da na koncu dana rijetko tko će reći hvala", navodi se u objavi HUBOL-a.
