U tjednom video komentaru Net.hr-a razgovaramo o Plenkovićevu pozivanju ministra Božinovića da brzo riješi slučaj u Krapinskim Toplicama, o tome je li mu oporba mogla pripremiti žešći aktualac i što se da iščitati iz šifriranih izjava koje ovih dana izmjenjuju premijer i predsjednik na temu izbora predsjednika Vrhovnog suda. Jesu li antimaskeri iz Krapinskih Toplica doveli do toga da Stožer svaku kritiku na svoj račun može strpati u koš ridikuloznih?
Antimaskeri u Krapinskim Toplicama: Situacija sve više podsjeća na reality show, na štetu djece?
Sve je krenulo s jednim izdvojenim slučajem i šteta što se nije uspjelo riješiti slučaj bez velikih reflektora i velike drame. Sada, na žalost, pratimo uživo prijenos zbivanja u kojem svjedočimo manipuliranju djetetom, a i maltretiranju sve te djece, školaraca. Ovo uključivanje politike, posebno premijera i njegovo pozivanje ministra policije da to sve skupa brzo riješi, je pak svojevrsno dolijevanje ulja na vatru. Bilo koju situaciju koja se tiče djece i ranjivih skupina treba prepustiti stručnjacima, a ovako će se dogoditi da se postupci Centra za socijalni rad ili ravnatelja ili bilo koga drugog u toj sredini interpretiraju kao „slušanje“ politike. Plenković cijelo vrijeme situaciju oko koronavirusa želi prikazati crno-bijelo: ili ste s nama jer smo mi jedini ispravni interpreti znanosti, ili ste protiv nas – zajedno s onima koji ne žele nositi maske ili se cijepiti.
Plenković i oporba: Postoji li u ovom trenutku uopće oporba ili Plenković ima situaciju iz Tuđmanovih vremena – kada se oporba jedva nazirala?
Ovo ljeto se dogodila situacija koju je Plenković mogao samo priželjkivati. Dvije najjače oporbene stranke, SDP i Domovinski pokret, završile su u svojevrsnom bratoubilačkom ratu. I to se doista osjeća. Oporba ne uspijeva nametnuti žestoke oporbene teme i udarati Plenkovića tamo gdje ga najviše boli. I posljednji aktualac u Saboru, za kojeg je sam Plenković rekao da je "najbenigniji do sada", jasno je pokazao da oporba ne uspijeva probiti njegov oklop. Bilo je dobrih, jakih pitanja, ali to nije bilo žestoko rešetanje. Osobito se osjećalo da ne postoji neka šira koordinacija među oporbenim strankama. Peđa Grbin je dobro krenuo sa svojim pitanjem: "Kada će započeti prava obnova?" Ali nije uspio postaviti tempo cijelog aktualca. Nije pokazao snagu kakvu bi trebao pokazati lider oporbe. Vidi se da je iscrpljen unutarstranačkom dramom. Neki zastupnici ili stranke kao da ne razumiju da neka tehnička pitanja mogu postaviti pismeno, a da za ovako otvorenu arenu, sabornicu, moraju pripremiti snažne, emotivne napade kojima će uvjeriti glasače da mogu parirati Plenkoviću. Ovako svjedočimo slabim pitanjima, blijedim nastupima, i na strani oporbe i na strani vlasti.
Bliži li se kraju trakavica oko izbora predsjednika Vrhovnog suda?
Sudeći po žestokim šifriranim izjavama koje opet razmjenjuju Plenković i Milanović mislim da možemo reći da pada u vodu ona nada da su nadomak dogovoru, da bi HDZ bio spreman podržati kandidata Radovana Dobronića. Nakon nekoliko tjedana, pa i mjeseci primirja, sve se doimalo da bi Dobronić mogao dobiti zeleno svjetlo, ali nakon njegova predstavljanja na Odboru – čini se da su ta nadanja bila uzaludna. Dobronić je, naime, vrlo kritički govorio o stanju u pravosuđu, ali je jasno skicirao i neke probleme koji su generatori korupcije – dohvatio se i gordijskog čvora zvanog slučaj Agrokor, opisivao je kako se lančana osnivanja d.o.o. tvrtki koriste za prijevare itd. Svi koji smo pratili to predstavljanje morali smo si postaviti pitanje: je li moguće da bi HDZ podržao kandidata za predsjednika Vrhovnog suda koji ima tako jasno izoštrene stavove o borbi protiv korupcije? Za pravosuđe bi to bilo doista ljekovito, i bit će veliki gubitak za cijeli sustav ako će sada zbog novih političkih igara biti izguran ovako kvalitetan kandidat. Ali evidentno je da HDZ oklijeva. Ova objava da će donijeti odluku tek do kraja rujna, na žalost, ne sluti na dobro. Ako će narednih dana opet uslijediti žestoko šaketanje između Milanovića i Plenkovića, oko ove, ali i raznih drugih tema – bit će to pouzdan znak da je Hrvatska ostala bez još jednog izvanrednog kandidata za predsjednika Vrhovnog suda.