Ključno je to pitanje na koje će morati vrlo brzo i točno odgovoriti nova državna vrhuška, inače će joj preuzimanje vlasti biti daleko neugodnije nego što može zamisliti u najgoroj noćnoj mori. Nema baš mnogo onih koji će biti spremni slušati opravdanja i izgovore kako je u državnim financijama pronađeno bitno gore stanje od onoga što se očekivalo. Taj smo film već gledali i nije nam donio ništa dobro. Uostalom, nakon ove HDZ-ove vlasti i svega što je objavljeno o načinu na koji su vodili državu, nema onoga koji bi smio očekivati bilo što drugo osim ono najgore. Ne zavaravaju čak ni u ovim posljednjim minutama ili, kako bi ih Jadranka Kosor nazvala, posljednjim sekundama formalnog držanja vlasti.
Kukavičja jaja posvuda
Dojučerašnji prvi pendrek u državi Tomislav Karamarko ostavio je toliko kukavičjih jaja u svom resoru da novi ministar, želi li ga uopće preuzeti, ne može ništa drugo nego nemilosrdno posmicati s pozicija sve one koje je Karamarko postavio. U Ministarstvu unutarnjih poslova na najružniji se način pokazalo koliko u ovoj državi ne postoji demokratske tradicije i uljuđenog ponašanja u politici. Ni u jednoj drugoj zemlji s uvriježenim pravilima ponašanja u političkoj areni ne bi bilo moguće da ministar na odlasku (samo dva dana prije izbora) unaprijedi u najviše činove glavnih policijskih savjetnika čak 85 svojih ljudi, među kojima je i tajnica ministarstva te njegov tjelohranitelj. Ilustracije radi, u 20 godina taj takozvani generalski čin imalo je svega 39 ljudi.
Dva loša izbora
Osnovni cilj tog poteza je, razumije se, dovođenje u nezavidnu poziciju svog nasljednika jer će on imati dva jednako loša izbora. Pravila nalažu da osobe s najvišim činovima trebaju zauzeti adekvatna radna mjesta načelnika ili zapovjednika, što teško da će napraviti bilo koji ministar koji doista želi voditi resor unutarnjih poslova. No, ukine li skandaloznu Karamarkovu uredbu koja je omogućila ovo masovno unapređenje njemu odanih ljudi, mogla bi ga dočekati poplava odštetnih zahtjeva koje bismo u konačnici trebali podmiriti svi mi. Tužbama otvoreno prijeti i Sindikat policije jer se nevjerojatno nesposoban ministar uprave Davorin Mlakar, onaj isti što mjesecima ne može prebrojiti koliki je točan broj zaposlenih u državnim i javnim službama, iako im svaki mjesec isplaćuje plaće, dosjetio da bi nekoliko minuta prije primopredaje vlasti mogao srezati božićnice napola.
Unesi nemir pa vladaj vječno
Teško je braniti pravo na božićnice državnom sektoru u situaciji kad većina ljudi u privatnom sektoru, koji ih financira, o božićnicama može samo sanjati, ali ovdje je u pitanju nešto drugo. Ma koliko bio neuk, Mlakar nije stvarno očekivao pristanak na rezanje božićnica, nego je osnovni cilj bio unijeti dodatni nemir i nezadovoljstvo u redove prekobrojne i neovisne vojske državnih službenika i namještenika, koji su ionako paralizirani strahom od otkaza koje im najavljuju. Budući da su upravo oni servis buduće vlasti koji bi u djelo morao efikasno provesti promjene koje se najavljuju, nije loše imati ih ljute i frustrirane kada se već priprema za ulogu (ne)konstruktivne opozicije, zar ne, ministre?
I izjava Zorana Milanovića kako 'Hrvatska nije Teksas', koja je implicirala ukidanje 'ovršnih šerifa' s nevjerojatnim ovlastima da ljudima upadaju u kuće i stanove, sve više gubi na težini. Prvih 69 javnih ovršitelja je prisegnulo u ponedjeljak pred predsjednikom Vrhovnog suda, pa teško da se situacija s ovrhama može vratiti pet koraka unatrag, i to preko noći. I njihovo imenovanje i prisega tempirani su neposredno prije i poslije izbora kako bi se stanje betoniralo. Ispunjenje još jednog izbornog obećanja – onog da će se ući u reformu ovršnog zakona – nužno će se oduljiti, između ostalog, i zahvaljujući tome.
Pakao je spreman
Navedena tri primjera samo su najnovije ilustracije priprema za pakao koji je Vladimir Šeks slikovito najavio novoj vlasti. Nažalost, čini se da Šeksu tako opsežne pripreme i postavljanje kukavičjih jaja na svakom koraku nisu čak bili ni nužni. Ključni čovjek buduće Vlade Radimir Čačić iznimno se trudi dati mu dobar materijal za napad. Kao da nije bilo dosta što je izletio s najavom kako će 2 milijuna eura spiskati na strane konzultante koji bi mu trebali reći kakvo je stanje državnih financija, Radimir Čačić uvalio se još dublje. Isplivala je informacija da je zadužena tvrtka Coning, koju je on osnovao i silom zakona prebacio upravljanje na odvjetnički ured, dva dana prije izbora dobila od Croatia osiguranja 4 milijuna kuna kredita. Čačić može potrošiti glasnice objašnjavajući kako on s tom tvrtkom od 2000. godine nema veze, ali u javnosti će se i dalje Coning shvaćati kao njegova tvrtka. Doda li se k tome velika bahatost koja 'krasi' njegove javne istupe, već sada je jasno da je Čačić 'meki trbuh' buduće koalicijske vlasti, u koji će HDZ-ovci udarati svim sredstvima.
Može li se prolazeći kroz minsko polje koje su postavili HDZ-ovci i vlastite nedostatke doista efikasno upravljati državom na rubu bankrota? Vjerojatno da, ali uz preuzimanje rizika i mnogo više odlučnosti nego što smo dosad imali prilike vidjeti.
