"Veliki je problem bolesno dijete voditi svaki put kod drugog liječnika. Ja sam svog sina vodila svaki drugi dan i svaki put sam njegovu dijagnozu i sve što smo prošli morala nanovo pričati i pojašnjavati jer me svaki dan dočekao drugi liječnik. Jedan mu je dao jednu terapiju, a drugi onda sasvim drugu. Znate ono, dođite za dva dana ako mu od ovoga ne bude bolje. Pritom kod nas ni ne rade uvijek pedijatri, već i opća praksa što nikako nije isto", priča nam majka dvogodišnjeg dječaka iz Orahovice, slavonskog grada u kojem već duže vrijeme muku muče s pronalaskom pedijatra.
"Teško nam je svima. Ima puno mama s malim bebama, a pedijatra nema. Nije lijepo iskustvo kad se s djetetom koje ima visoku temperaturu morate voziti pola sata do bolnice ili do pedijatra u drugi grad gdje čekate satima i ne znate što će biti", priča, pak, majka sedmogodišnjaka.
Obje su, kažu, iznimno zahvalne što uopće imaju pedijatre koji dolaze u grad dva dana u ispomoć, ali i liječnike opće prakse koji se s njima smjenjuju, ali ističu da to nije rješenje. Ističu kako dijete mora imati svog liječnika i to pedijatra.
Čuda za pedijatra!
Kako im je, svjesna je i gradonačelnica Orahovice. Ana Marija Petin, i sama majka dvoje djece, koja već mjesecima pokušava u svoj grad dovesti stalnog pedijatra. Međutim, na njene natječaje i pozive nitko nije odgovarao pa kao privremeno rješenje u grad dva dana u tjednu dolaze dva pedijatra dok ostale dane djecu pregledavaju liječnici opće prakse. Svi su u ambulanti tek 4 do 5 sati.
Pedijatrima su, kaže nam, nudili stan, plaćene režije, plaću od 7,5 tisuća kuna, rešenje za supružnika, sve za djecu što treba, no nitko se nije odazvao. Javljali su im se tek liječnici iz Osijeka kako bi ih pohvalili u njihovim naporima.
"Znamo da plaća nije velika u početku, no nakon nekog vremena oni bi mogli ući u koncesiju i zarađivati i više od 7,5 tisuća kuna. Kad bi bilo interesa mi bismo plaću i dodatno poticali", poručuje Ana Marija Petin. Upravo na dodatne poticaje računali su i u Domu zdravlja u Dubrovniku, no ni na njihov natječaj za pedijatra, kojih im manjka, s plaćom od 12.000 kuna nitko se nije javio. Pa su "zaronili" ponovno. Novi natječaj s nadom da će se nešto promijeniti.
Brojni u mirovinu
Broj pedijatara u Hrvatskoj jednostavno - nije dovoljan za sve potrebe. Upozorili su na to i iz Liječničke komore u kojoj su nedavno naveli kako u Hrvatskoj nedostaje 50 pedijatara. "Ako se tome pridoda da će u iduće tri do četiri godine u mirovinu otići oko 200 pedijatara, onda je situacija zabrinjavajuća", kazao je nedavno u medijima dr. Miran Cvitković.
Procjene o točnom broju pedijatara koji trenutno nedostaju u Hrvatskom pedijatrijskom društvu ne žele davati s obzirom da je stanje promjenjivo. Kažu kako je to kompleksno pitanje koje bi se učestalo trebalo pratiti uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike - od broja djece, dobi pedijatara, odlaska u mirovinu, u inozemstvo, duljinu školovanja do teritorijalne dostupnosti.
"Sva djeca u Hrvatskoj moraju imati pravo na jednaku skrb, a za njih je najbolje da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti slijedom načela kontinuiranosti, sveobuhvatnosti, dostupnosti i cjelovitosti zdravstvene skrbi imaju liječnika koji će ih stalno pratiti, a ne da se on mijenja od posjeta do posjeta. Ovo je posebice važno za praćenje rasta i razvoja s naglaskom na rani razvoj te u slučaju kroničnih smetnji i bolesti te određenih socijalnih čimbenika iz okruženja djeteta", kaže nam prof. dr. sc. Aida Mujkić, predsjednica Hrvatskog pedijatrijskog društva.
Pritom dodaje kako su u sredinama gdje nema dovoljan broj djece za pedijatriski tim liječnici obiteljske medicine osposobljeni brinuti o cjelokupnoj populaciji, posebice kad je riječ o specijalistima obiteljske medicine. Pritom navodi kako se u HPD-u zalažu da njihove kolege specijalisti obiteljska medicine, koji žele u skrbi imati djecu, trebaju neki dodatni oblik edukacije iz pedijatrije.
Specijalizacije kasnile, mladi nezainteresirani
Na naše pitanje što je uzrok trenutnom nedostatku pedijatara, dr. Mujkić nam kaže kako nisu kontinuirano raspisivane specijlizacije tijekom proteklih godina, no da se stanje u posljednje vrijeme popravlja pa su tako lani raspisane 52 specijalizacije za primarnu zdravstvenu zaštitu diljem Hrvatske te također određeni broj i za onu bolničku.
"Manjak pedijatara nije samo hrvatski problem. Riječ je o trendu koji je i u Europskoj uniji vrlo sličan u smislu da je nedostatak aktualan sada ili da se očekuje vrlo brzo s obzirom na broj specijalista i duljinu edukacije potrebnu da liječnik završi specijalizaciju, a to je pet godina nakon šest godina studija medicine. Primjerice, i naši susjedi u Italiji su zabrinuti za budućnost pedijatrije s obzirom na očekivani nedostatak pedijatara u nadolazećim godinama. A pritom, riječ je i o vrlo zahtjevnoj specijalizaciji, te pitanju poticaja, materijalnih i nemterijalnih, kako bi netko odabrao upravo pedijatriju", kaže prof. dr. sc. Mujkić.
Kod nas se, opisuje, mladi liječnici sve teže odlučuju za specijalizaciju te struke.
"Današnje generacije sklonije su specijalizirati one djelove medicine gdje nema toliko stresa, jer su svjesni da je s djecom teže raditi nego s odraslima. Oni vam ne mogu sami reći što ih gdje točno boli i kako se osjećaju. Kod njih sve sami morate otkriti. A pokrivate sva područja. Pritom, mladi danas biraju i područja u kojima se može bolje zaraditi", opisuje prof. Mujkić dodajući ujedno kako zanimanju mladih za pedijatriju ne pridonose ni stalne rasprave o tome treba li nam primarna pedijatrija, jer to unosi nesigurnost.
Ističe kako bi ih se trebalo stimulirati da bi uopće izabrali tu struku.
Kompleksan problem
"Ovo je vrlo kompleksan problem, na njemu treba raditi i struka, ali i politika", kaže nam prof. Aida Mujkić dodajući kako trud treba svakako uložiti i država, ali i lokalna zajednica te roditelji koji jasno trebaju artikulirati potrebe svoje djece kako bi se zajedničkim radom iznašlo rješenje.
U međuvremenu, iz Ministarstva zdravstva su nedavno poručili kako će specijalizaciju za pedijatre financirati novcem koji imaju na raspolaganju iz EU fondova. No, teško da će predviđene specijalizacije biti dovoljne da bi pokrile potrebe koje je, sasvim je očito, trebalo već riješiti kako do trenutne situacije ne bi ni došlo.
