U Hrvatskom saboru jučer su, bez nazočnosti oporbenih zastupnika, izglasane izmjene Zakona o privatizaciji Ine. Vlada je prethodno obrazložila kako je bilo nužno mijenjati Zakon iz 2002. godine zbog usklađivanja pojedinih odredbi s pravnom stečevinom Europske unije. Izmjene su, kažu vladajući, bile neminovne jer je Europska komisija još u ljeto 2017. godine tužila Republiku Hrvatsku Sudu Europske unije zbog nesuklađenih odredbi tog zakona.
Sporan je bio članak 10. koji je Republici Hrvatskoj jamčio zadržavanje određenih posebnih prava poput ekskluzivnog prava kontrole nad promjenama u vlasništvu, prava veta na određene odluke Uprave Ine te prava prvokupa cjelokupne ili dijela njene imovine po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti u slučaju pokretanja postupka likvidacije. Drugim riječima, ta dojučerašnja odredba bila je "osigurač" da nitko ne može postati većinski suvlasnik Ine bez suglasnosti hrvatske Vlade.
'Odluke o Ini morale bi se donositi konsenzusom'
Iz Vlade su, uoči izglasavanja zakona, tumačili kako sada stjecatelj dionica Ine koji želi prijeći prag od 50 posto dionica o tome treba obavijestiti resornog ministra i predati mu dugoročni plan upravljanja poslovanjem. Također, Vlada bi temeljem mišljenja ministra donijela odluku o suglasnosti za stjecanje dionica u roku od 30 dana te tu suglasnost uskratiti ili oduzeti ako ocijeni da to predstavlja ozbiljnu prijetnju javnoj sigurnosti i iznimnu opasnost od ugroze sigurne i redovite opskrbe energijom.
Oporba je, pak, kazala kako se ovime Hrvatska "odriče svoga utjecaja u Ini", a čulo se čak da je riječ o nacionalnoj izdaji. Kada je oporba napustila sabornicu, kvorum za izglasavanje izmjena zakona osigurali su Hrvoje Zekanović (HRAST) i Zlatko Hasanbegović (Nezavisni za Hrvatsku) iako su obojica glasovali protiv.
O tome što će donošenje izmjena ovog zakona značiti za Inu i je li time Hrvatska posve digla ruke od svoje naftne kompanije čiji je otkup odnosno nacionalizaciju premijer Andrej Plenković pompozno najavio na početku mandata, razgovarali smo s bivšim ministrom gsopodarstva, a sadašnjim saborskim zastupnikom Mosta Tomislavom Panenićem.
NET.HR: Znači li ovo donošenje izmjena Zakona o Ini da je Hrvatska doista digla ruke od svoje naftne kompanije i praktički je izručila Mađarima?
PANENIĆ: Pitanje Ine iznimno je važno jer je riječ o nasnažnijoj hrvatskoj kompaniji. Dakle, riječ je o pitanju o kojem se, rekao bih, moralo odlučivati konsenzusom. Jedini način da MOL držimo u, da tako kažem, latentnom stanju bilo je to što nisu mogli uzeti više od 50 posto upravljačkih prava putem dionica. Jest da su oni na skrbničkim računima i to preuzeli, ali ne smiju to prikazati jer bi bilo problematično za njih da se negdje pokaže kako su nezakonito stekli većinski udio.
Dosad ih je jedino to sprječavalo. U tim smo odnosima dosad imali situaciju da smo, kao država, imenovali u Upravni odbor Ine troje članova. Oni nikad nisu mogli donijeti prevagu pri odlučivanju, ali su mogli rušenjem kvoruma spriječiti donošenje odluka koje bi bile štetne. Ako bi se odlučivalo o nekoj spornoj odluci, mogli su ustati od stola i reći kako o tome ne mogu raspravljati bez dogovora s drugim dioničarem, a to je Republika Hrvatska. Ovime što je sada izglasano, oni to više ne mogu.
'Osjetili smo i ruski i američki pritisak zbog Ine'
NET.HR: Vlada je opravdavala donošenje ovog zakona pritiskom iz Bruxellesa, odnosno potrebom za usklađivanjem tog zakona s pravnom stečevinom EU-a. Je li ipak postojala neka mogućnost da se to izbjegne?
PANENIĆ: Nije se Europska komisija odjednom pojavila s time. O tome su raspravljali i sa mnom dok sam bio ministar, i s Ivanom Vrdoljakom prije mene, kao i onima koji su poslije bili ministri. Moj stav je tada bio da nije prihvatljiva nikakva intervencija dok se ne riješi pitanje arbitraže između dvoje najvećih dioničara. Također, ni tržišna utakmica nije bila narušena jer to dvoje dioničara drže više od 90 posto vlasništva, što znači da se ništa ne može dogoditi bez njihovog dogovora. Samo je trebalo postići dogovor. No, onda je odjednom to postalo problem, ta prijetnja Europske komisije sudom. Uostalom, tužbe su bile podignute i protiv nekih drugih članica. Imali smo primjer i same mađarske i Viktora Orbana koji se suprotstavio Bruxellesu. Ništa tu nije bilo dramatičnog, to je samo pitanje naše vanjske politike.
Ključna je odlučnost u stvaranju dugoročnog dogovora. Kada se postigne dugoročni dogovor, što je u stvari pitanje strategije razvoja kompanije, onda više nema bitnih primjedbi. Jer, ni odluka o zatvaranju rafinerije u Sisku nije donesena. Ona nije bila na Upravi Ine, ali naš ministar (ministar energetike Tomislav Ćorić, nap.a.) nema nikakav problem da je komunicira pa čak i da je financijski opravdava. Postavlja se pitanje odakle njemu te informacije i tko mu ih daje.
NET.HR: Ruski veleposlanik u Hrvatskoj jesenas je kazao kako njegova zemlja pozorno prati što se zbiva s Inom, a spominjalo se i da MOL dogovara prodaju Ine Rusima. Jeste li kao ministar osjetili taj interes ili čak pritisak ruske strane?
PANENIĆ: Osjetili smo i ruski i američki pritisak! Ne pritišće samo jedna strana. Možda su Rusi u tome malo efikasniji pa provode te pritiske i na terenu, dok Amerikanci nastoje apelirati i više se politički trude. Rusi su pragmatičniji, vidim kako kroz ulazak preko brojnih kompanija ili kroz energetske tokove ostvaruju svoju politiku.
'Pogreška je bila izabrati partnera iz susjedne zemlje'
NET.HR: Što je u startu s Inom učinjeno pogrešno i što bi za kompaniju sada bilo najbolje?
PANENIĆ: Inu će MOL sada konsolidirati unutar svoga poslovanja i s te pozicije gledano, upitna je bilo koja investicija. Mađari gledaju kakve resurse imaju na razini grupacije, a ne pojedine tvrtke pa pitanje Ine kao vertikalne kompanije više nije relevantno. Vidimo da će više od stotinu ljudi biti otpušteno iz Ininog sektora istraživanja i eksploatacije, što je bio daleko najjači dio poslovanja Ine i upravo je po tome ona bila vrhunska kompanija.
Mogu se složiti oko toga da jedna ipak mala kompanija danas ne može funkcionirati na tom tržištu jer se mijenjaju odnosi i dolazi do grupiranja, ali oslanjanje na MOL pokazalo se lošom odlukom. Da je svojedobno donesena odluka da Inin strateški partner bude neka kompanija koja nije na nas geografski naslonjena, taj bi partner imao interes ulagati i širiti poslovanje u regiji. Ovako MOL i mađarska vlada prije svega štite mađarske interese i tamo razvijaju poslovanje.
NET.HR: Je li donošenjem izmjena Zakona o Ini Vlada pogazila najavu s početka mandata da će otkupiti odnosno nacionalizirati naftnu kompaniju?
PANENIĆ: Premijer bi sada trebao doći svome ministru i reći da smo zainteresirani za preuzimanje i podastrti plan dugoročnog upravljanja. To bi, po ovome sada, trebao biti sljedeći korak. Ako to ne učine, onda znači da nema stvarne namjere da se otkupi Ina. Ako do sada nije napravljen nikakav plan, onda se to neće ni dogoditi.
NET.HR: Kako tumačite to što su zastupnici Hasanbegović i Zekanović glasovali protiv, ali su ipak osigurali kvorum za donošenje ovog zakona? Poslije su obojica ne baš uvjerljivo opravdavali svoj potez.
PANENIĆ: Ono što su napravili, slučajno ili namjerno, nije u skladu s politikom kakvu inače vode. Doveli su se u vrlo neugodnu situaciju jer se obojica predstavljaju kao najžešći zaštitnici hrvatskih interesa, a svojom su prisutnošću izravno pridonijeli donošenju odluke koja je štetna za Hrvatsku. S druge strane, vidjeli smo da su i u vladajućoj većini izostali neki zastupnici i na taj način pokazali svoje neslaganje s tim prijedlogom.
