KOSOR: “Ili tripartitna suradnja ili novi izbori. Tako je govorio Petrov. Prije manje od 3000 godina”
U poduljem postu je istaknula kako nije sve gotovo, no prije svega, prozvala Most kako želi vladati a ne ukaljati se politikom.
Njen post prenosimo u cijelosti.
O morskim psima i ostalim blagdanskim porukama
Kraj je godine, božićno vrijeme, 2016. na vratima, a politička i gospodarska situacija u Hrvatskoj neizvjesnija no ikada. Tko će zapravo i kako, s kojim programom i u kom smjeru voditi Hrvatsku, još ne znamo iako imamo mandatara. Mandatar, međutim nije premijer jer predsjednika Vlade RH bira Sabor kad ta osoba dođe s prijedlogom budućih ministara i kakvim takvim programom. Atmosfera u kojoj bi se imalo dogoditi konstituiranje Hrvatskoga sabora, i poslije biranje nove vlade, napeta je, frustrirajuća, puna nevjerojatnih obrata i lošeg osjećaja da o svim najvažnijim činjenicama za budućnost hrvatska javnost ne zna, ustvari, baš ništa.
Nakon što su htjeli, neće, nakon što su kod bilježnika ovjerili da neće, hoće
Glavni akteri hrvatske političke melodrame koji drže ključeve Banskih dvora pretvorili su se iz najvećih nada u razočarenje mnogih koje izaziva tjeskobu. S B. Petrovom nitko (osim onih poslije čijih poziva mijenje stajališta) nikada ne može znati na čemu je i koliko će to što obeća, trajati. Most je mogao dobiti predsjednika Sabora (kako bi u Saboru “kontrolirali procese”), mogao je imati i mandatara pa predsjednika Vlade. Ali, nakon što su htjeli, neće, nakon što su ovjerili kod bilježnika da neće, hoće. I tako sada, nakon bezbrojnih i frustrirajućih preokreta i prevrata, Most nam svima piše o morskim psima.
Na sam Božić nas je zatekao s mislima o morskim psima
Nikada nitko nije Hrvatsku u božićno vrijeme počastio čestitkom poput one koju nam je uputio Most i koju smo čitali slušajući zvončiće i “Tihu noć”. Most nas je, na sam Božić, zatekao mislima o morskim psima koji nasrću sa svih strana i time nas prigodno, blagdanski, uznemirio. Jer, zna se što je u prirodi morskih pasa i kakav je konačni epilog kad se, je li, nekoga dočepaju.
Neobična je lakoća kojom i dalje optužuju sve i svakoga, braneći vlastitu savjest i pokušavajući opravdati nesigurnost. Optužujući i jedne i druge, sada kad su u zagrljaju Domoljubne k., mostovci i opet demonstriraju frustraciju iskorištenih i strah da se neće održati zajedno. Elaborirajući činjenicu da i oni s kojima su sada u “dogovoru, ne koaliciji” drže Most “mostom za dolazak na vlast” razgolićuju samo želju da u očima javnosti ostanu netaknuti prljavštinom politike.
Otvorilo se novo poglavlje tjeskobe
No, u ovoj igri bez granica, ako ništa drugo, najnotornija je činjenica da su oni zaista most do vlasti i jednima i drugima. Da nije tako, s Božom P. i jedni i drugi razgovarali bi možda po pet minuta. I ne bi dolazili na tripartitne seanse u Esplanadu i ne bi pristajali na vidljivo i nevidljivo i ne bi ih neki nazivali “dragim prijateljima” prelazeći preko napada u kampanjama.
Međutim, kako je utanačena koalicija (da, koalicija) s Domoljubnom k., pristajanjem na mandatara kojeg mostovci uopće ne poznaju, otvorilo se novo poglavlje tjeskobe i sva ona pitanja koja je sada Mostu besmisleno i postavljati.
Zna li Most što mandatar misli o... ičemu
Ali, ipak: Zašto Most nije s mandatarom obavio nekoliko krugova razgovora, na hrvatskom jeziku, kako bi im on odgovorio, sa da ili ne, na njihova sveobuhvatna pitanja koja su postavljali u pregovorima za “dogovor, a ne koaliciju”? Ili: Zna li Most što mandatar misli o davanju autocesta u koncesiju? O outsorcingu? O preporukama Europske komisije za zauzdavanje deficita ili odlasku u mirovinu sa 67 godina?
Zanima li Most što mandatar misli o regionalizaciji, medicinski pomognutoj oplodnji, pobačaju, ukidanju presuda za ratno profiterstvo, ćirilici u Vukovaru i uopće o Ustavnom zakonu o pravima manjina? Ili o Ustavnom zakonu o pravima branitelja? Koliko je puta mandatar bio u Vukovaru na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, što misli o dijeljenju tih kolona i podjele na one koji vole i one koji ne vole Hrvatsku? Je li bio u Kninu na Dan pobjede i što misli o fućkanju predsjednicima Vlade i države?
Misli li da nisu sva djeca ista?
Je li mandatar sudjelovao u obrani Hrvatske, što je za njega paradigma domoljublja i bi li ga vrijeđalo da ga netko zove “Ottawski Tim”? Koliko će žena biti u Vladi i je li mu u tom smislu uzor kanadski premijer Trudeau? Misli li mandatar da žena vrijedi onoliko koliko je djece rodila i da sva djeca nisu ista? Treba li ženama koje žive same zabraniti pomognutu oplodnju, kako neki najavljuju?
Zašto Most nije, prije potpore, razgovarao s mogućim mandatarom o njegovim stajalištima o žici koju su podigli Slovenci i njihovoj raboti na Arbitražnom sudu i kakav je njegov stav o tome kako bi se Vlada postavljala ubuduće, ako sud donese pravorijek iako je Hrvatska izašla iz procesa? Što mandatar misli o neovisnosti DORHa i USKOKa i kvalificiranju svake istrage ili optužnice “političkim progonom”? Što mandatar misli o spojivosti gradonačelničke i dužnosti zastupnika i kakav je njegov stav o zastupnicima koji četiri godine u Sabor gotovo da nisu dolazili? Ili, bi li mandatar, ako bi bio premijer, dao ostavku kad bi to od njega tražio Pantovčak i je li to u skladu s Ustavom RH? Kakvo je njegovo stajalište o Facebook porukama biskupa K. B. Petrovu i uopće o pozicioniranju Crkve u društvu?
Mandar mora imati stav, a oni koji ga podupiru moraju ga znati
Kako smanjiti javni dug i bi li mandatar davao otkaze zaposlenima u državnoj službi? Poznaje li V. Ribića i što misli o zahtjevu za povećanje plaća, a što o osnivanju nove banke? Treba li mijenjati zakon o političkim strankama i kakvo je stajalište gospodina mandatara o izbacivanju iz članstva onih koji se šefu u stranci nisu ni poklonili niti mu se uklonili? Stranke, naime, idu na izbore, formiraju vlast pa o njihovoj demokratičnosti ovise i demokratski standardi u državi. O svim tim pitanjima mandatar mora imati jasna stajališta jer Vlada Saboru predlaže zakone i moguće izmjene zakona koji obuhvaćaju sva ova i tisuće i tisuće drugih pitanja. I o svim tim pitanjima oni koji podupiru mandatara, moraju znati odgovore.
Hrvatska nije kompanija
Odgovore, međutim, ne zna ni B.Petrov ni itko u Mostu, ne znaju ni drugi u D. k., ali je tu bitno samo da D. K.(osor), (sa smješkom onoga koji sve zna samo neće reći) tješi kako “Orešković nije inficiran politikom”. I svi, vidimo, misle da je on bolji mandatar od čelnika Mosta i Domoljubne k. jer se njih dvojica ne usuđuju preuzeti najodgovorniju dužnost u Hrvatskoj pa će se skriti iza činjenice da on nije inficiran. U Mostu, doduše, misle da je dovoljno reći “ako zna zaraditi za sebe, zna i za Hrvatsku” kao da za Hrvatsku ne treba raditi s jasnim idejama i planovima. Jer Hrvatska nije kompanija i Hrvatska ne može biti eksperiment bilo čijih interesa, a Vlada RH je političko tijelo koje odgovara Saboru koje je pak također političko tijelo izabrano od naroda.
I baš zato bi taj narod morao saznati zašto je Petrov izašao s Pantovčaka onako uzrujan i zašto sad piše o morskim cuckima i tko su te psine i kako će se to oni braniti od usisavanja i o svim drugim lijepim željama koje su nam uputili na adrese u božićnom čestitanju pravednika.
