Ako se sjećate rečenice iz naslova, znate da pripada u sad već kultni film “Kako je počeo rat na mom otoku”, i to u scenu u kojoj se odvija razgovor preko lažirane radio veze između otočke vojarne i generalštaba JNA. Goran Navojec kao Martin vješto oponaša jugo vezista istovremeno proizvodeći tobožnje smetnje u prijemu i uspijeva uvjeriti majora kojega maestralno igra Ljubomir Kerekeš kako treba i dalje “Ne poduzimati ništa!” Kao i major Aleksa i mnogi drugi detalji iz filma, tako je i košava kao kodno ime jugo vojske jedna sjajna karikatura.
Nedavno sam, nakon jedne televizijske prognoze u kojoj sam spomenula košavu, dobila upit zbunjenog gledatelja koji je pomislio da sam pobrkala države i, umjesto za Hrvatsku, prognoziram za Srbiju. Neki razgovori s gledateljima ponekad možda zvuče kao da se odvijaju uz krčanje i suškanje, no ja ne pristajem na rješenje u kojem se ne poduzima ništa. Pojasnit ću.
Košava u neku ruku jest srpski vjetar, ali, kao ni kajmak ni gibanica, ne zadržava se samo na tom području, nego se unatoč političkim granicama širi na područje u kojem je zbog određenih razloga dobrodošla. Vjerujem da je svima jasno zašto i kako se proširio kajmak. Slično je i s košavom.
Košava se razmazuje kao kajmak
Ona nastaje u specifičnim sinoptičkim situacijama, kad se nad istočnom Europom nalazi područje visokoga tlaka zraka iz kojega, jednostavno rečeno, istječe zrak prema srednjem Mediteranu gdje ga privlači područje niskoga tlaka. Ovisno o točnom položaju ovih meteoroloških sustava, zrak koji tako struji može biti hladan ili topao, no zbog geografije toga područja uvijek će biti suh. Kao posljedica terena kroz koji prolazi, najčešće je prilično snažna, a obično i mahovita. Po naravi je slična našoj buri. Činjenica jest da najjače puše u južnom Banatu i na beogradskom području, pa je zbog toga najčešće poistovjećujemo upravo s tim dijelom svijeta. Međutim, osim na tom relativno malom području, ona se pojavljuje u velikom dijelu Srbije, sve do Dimitrovgrada na jugu i do Kraljeva na jugozapadu. Također puše i u dijelovima Bugarske i Rumunjske pa bi Bugari recimo mogli tražiti da se upišu kod Unesca kao proizvođači košave, autentičnog bugarskog puhala. Ako se baš zainate. Budući da između Vojvodine i Hrvatske nema prirodne vertikalne prepreke, košava se na zapad prostire u cijeloj dolini Dunava, na Baranju i veliki dio istočne Slavonije te na zapadni, hrvatski, Srijem, pa i u Mađarsku.
Slavonci je dobro poznaju. Poznaju i njezinu hladnu i toplu varijantu. Tako je. Postoji i topla košava. I dapače, mnogo je češća od hladne, no nije opaka pa je često ne zamjećujemo. Puše iz smjera jugoistoka i istoka i u pravilu se zadržava nekoliko dana. Narod kaže da košava traje 3, 7 ili dvadeset i jedan dan. Ni manje ni više. E, s time se već struka ne bi sasvim složila.
Vjetar s francuskim naglaskom
Kao što Slavonci vjetar povremeno dobiju iz Srbije, tako i primorci neke vjetrove iz svoje bogate palete preuzimaju od susjeda. Jedan od najpoznatijih vjetrova na Jadranu, izuzev bure i juga, je vjetar stabilnoga vremena maestral. Zapravo, mehanizam nastanka maestrala sličan je mehanizmu nastanka košave. Strujanje zraka na razmjerno velikom području srednje Europe i središnjeg Mediterana u smjeru od sjeverozapada prema jugoistoku nastaje zbog razlike u tlaku između Azorske (ili u širem smislu atlantske) anticiklone i Karachi-depresije odnosno arabijske ciklone. Takva relativno slaba strujanja često dodatno pojačava neka izraženija sinoptika kao što je primjerice pojava manje ali snažne ciklone u Genovskome zaljevu. U takvoj situaciji vjetar će u Tirenskom moru postati olujan. Takav povampireni francuski maestral naziva se mistral. Na jačanje vjetra može utjecati i geografija pa u otočnim kanalima u Jadranu može također biti umjeren, pa čak i jak. Tada postaje majštral ili majštralun. Majštralun će trajati nekoliko dana, a zatim će postupno oslabjeti. I nastat će bonaca. Prijem.
Autor naslovne fotografije za ovu kolumnu je Dalibor Jud.
