Hrvoje Antonio Belamarić, dugogodišnji novinar, i sam korisnik socijalne skrbi, rekao je za N1 da je sustav socijalna skrbi barem zadnjih 20 godina zapušten i uopće ne vodi računa o osobama s invaliditetom, djeci, starijim osobama itd. "To su sve zanemarene skupine jer mi politici nismo potrebni. Politika ne vidi da moraju imati dobru socijalnu politiku da bi nas integrirali u društvo”, rekao je.
Ističe da se njegova socijalna radnica sama brine o 300 do 400 korisnika. “Zato sam maloprije rekao mi nemamo socijalne politike. Što spada u socijalne politike? Osobe s invaliditetom, stariji, djeca s teškoćama, djeca bez problema u razvoju, beskućnici. Evo danas je zima, je li se tko pitao gdje je koji beskućnik i kako se on grije?
Taj socijalni radnik bi trebao stalno biti na cesti i stalno biti sa svojim korisnicima. Događa se da pojedini socijalni radnici ne mogu ni zapamtiti koliko korisnika imaju. Događa se da policija pokuca i tek ona socijalni radnici reagiraju jer ni ne znaju da korisnika imaju u sustavu”, govori.
Uzimali socijali i davali za avione i aute
Antonio Belamarić kaže da se umjesto u socijalnu politiku ulaže u automobile, političare i stranke. “Mi smo uzimali socijali da bi davali za avione, aute, za političare, za stranke. Zašto nismo dali za socijalu? Najbolja preventiva je dati određeni novac i projekt i program. EU ima jako dobre socijalne programe. Koliko smo povukli za socijalne programe iz fondova? Neka to ministar Aladrović odgovori. Pogledajte sam naziv ministarstva, gdje je socijala? Na samom kraju naziva. Ne možete spojiti rad mirovinski sustav i socijalu i ne može to jedan ministar voditi”.
Kaže da nedostaje ljudi, projekata i programa. "Ne može to samo socijalni radnik. Tu fali logopeda, stručnih djelatnika, prostora. Moja socijalna radnica je u prostoru od 2,2 m2. Ona mene ne može ni primiti u ured jer ne mogu s kolicima ući”. objašnjava.
Političari bježe od njih
Rekao je da ministra Josipa Aladrovića nije upoznao, dok je s bivšom ministricom Nadom Murganić razgovarao, ali ništa se nije promijenilo. “Oni ne razgovaraju s nama, ne razgovaraju s osobama s invaliditetom, s roditeljima djece s teškoćama, beskućnicima… Oni su u svojim uredima i toplo im je. Imaju jako puno ljudi koji su u kabinetima i ne izlaze van. Prije dvije i pol godine bio je prosvjed djece s teškoćama ispred ministarstva zbog naknada. Dobili su to na kraju, ali morali smo se smrznuti da bi dobili novac. Oni ne dolaze među nas, oni bježe od nas”.
Naposljetku je poslao poruku ministru i vladajućima. “Rekao bih im, prvo i osnovno, spustite se među ljude koji ovise o socijalnoj skrbi. Spustite se među ljude koji žive od 600 do 1000 kuna koje im vi dajete i mislite da je dovoljno. Razgovarajte s beskućnikom, s majkom djeteta s poteškoćama…"
