Unatoč krizi, 65 posto hrvatskih građana redovito štedi, potvrdilo je jedno nedavno istraživanje. Riječ je o nevelikom mjesečnom prosječnom iznosu od pedesetak eura koji ''na stranu'' najčešće stavljaju građani stari između 30 i 39 godina.
Promjena ponašanja građana izazvana gospodarskom krizom je vidljiva u oprezu prilikom zaduživanja i izbjegavanju potrošnje, što je dovelo do povećanja razlike između ukupnih depozita i kreditne zaduženosti. To je, možda, dobra vijest za pojedinca, no katastrofa za gospodarstvo, tvrde analitičari, jer je riječ o dodatnom usporavanju aktivnosti u cijelom gospodarstvu.
Već 23 godine čekaju isplatu, a mnogi je nisu ni dočekali
No, postoji i druga strana priče. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 32 posto hrvatskih građana je siromašno. Među onima koji jedva preživljavaju su umirovljenici i zaposlene osobe, ali i oni koji na štednim knjižicama imaju po pedesetak i više tisuća eura. Riječ je o štedišama propale Ljubljanske banke koji već 23 godine čekaju isplatu. Mnogi od njih je, nažalost, nisu dočekali, no bitku za teško stečeni novac nastavljaju njihova djeca, pa čak i unuci, piše Deutsche Welle.
Odvjetnik brojnih štediša Ljubljanske banke Milivoj Žugić u razgovoru za Deutsche Welle rekao je da je ovaj problem ujedno i problem Jugoslavije.
''U njemu se kondenziraju svi problemi bivše države, kontinuitet njezinog postojanja i razlozi njezinog sloma. Ljudi su ulagali deviznu štednju koja je bila potrebna Jugoslaviji jer je putem nje kupovala tehnologiju koja je postojala samo na Zapadu. Onda se dogodilo to da banka više nije mogla servisirati obećanu visoku kamatu", tvrdi on, ''pa je u jednom trenutku građanima prestala isplaćivati njihovu štednju''.
Hrvatska je svojim građanima ponudila preuzimanje dugovanja i stavila ga je u režim javnoga duga, no neki štediše nisu pristali na taj model. ''Oko 600 do 800 milijuna nekadašnjih njemačkih maraka su štediše prenijele na Hrvatsku i sada se Hrvatska i Slovenija oko toga spore'', tvrdi Žugić i dodaje da Slovenija ne želi platiti Hrvatskoj preuzeti dug, ali ni štedišama kojima Hrvatska nije isplatila dug. Sada Ljubljana tvrdi da taj novac ide u sukcesiju. Oni koji nisu prenijeli štednju, tužili su Ljubljansku banku.
Zločin prema 'malim' vrijednim ljudima
Riječ je o sudbinama vrijednih ''malih'' ljudi s kojima se nitko ne bavi, upozorava odvjetnik.
''Brinemo o svim žrtvama Drugog svjetskog rata. Međutim političari i zaštitnici ljudskih prava uopće ne brinu o štedišama stare Ljubljanske banke kojima je ubijen smisao života. To je jednako strašan zločin prema njima. Zamislite čovjeka koji se 30 godina odricao i štedio za naprimjer rješavanje stambenog pitanja. A onda mu je netko to jednostavno oduzeo. Bez iznimke, to su strašne sudbine. Nitko ne brine o jednoj baki koja preživljava kopajući po kantama za smeće, a u banci ima 60.000 eura'', govori Žugić i dodaje da i veliki problem čini porost hrvatskog sudstva.
Umorni su i više ne vjeruju da će dobiti novac
Same neisplaćene štediše Ljubljanske banke nerado izlaze u medije i govore o svom problemu. U Hrvatskoj ih je više od 130.000, a u susjednoj BiH čak više od 160.000. Kažu, umorni su i više ne vjeruju da će dobiti novac koji su sami, ili su to činili njihovi sada već umrli roditelji, stavljali ''sa strane''.
Posljednje nade ulažu u Europsku uniju i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, koji bi uskoro trebao donijeti i konačnu presudu koja bi mogla donijeti obeštećenje svim štedišama Ljubljanske banke na području bivše države. Hrvatski su političari, zaključuju, već ionako davno odustali od njih.
