Punk već dugo nije samo soundtrack odrastanja bijesnih klinaca, već punopravna i zaslužna grana rock'n'rolla, što je više nego očito bilo i u nedjelju u Tvornici kulture.
Na drugom zagrebačkom koncertu Stiff Little Fingersa, irskih prvoboraca te, daleko najznačajnije, glazbene revolucije, tako se okupilo tristotinjak posjetitelja prosječne dobi oko 45 godina, zbog čega ste mogli uočiti i neobične prizore poput sredovječnih muškaraca s irokezama i kožnim jaknama koje su u njihovim ormarima strpljivo čekale da neki od punk velikana ponovno navrate do naših krajeva.
Prijeko potrebnu protutežu ovim je veteranima predstavljala malobrojna skupina mlađahnih im nasljednika koja je neumorno plesala pogo i naguravala se u prvim redovima, posebno kada je grupa Jakea Burnsa pred kraj koncerta izvela "Tin Soldier" i "Alternative Ulster", ne samo njihove, već i klasike čitavog žanra. Obračuni Stiff Little Fingersa s političarima, bankarima i sličnim šljamom su i poslije gotovo 40 godina zastrašujuće aktualni pa se tako, najavljujući buntovnu "Safe As Houses", Burns i sam čudio što je napisana početkom osamdesetih.
Tijekom, s obzirom na godine članova grupe, očekivano kratkog nastupa (70-ak minuta s bisom) svoju su posvetu dobili i Joe Strummer ("Strummerville") te ska prvaci Specials, čiju su "Doesn't Make It Alright" izveli neusporedivo žešće i podjednako bijesno. "When We Were Young" s aktualnog albuma "No Going Back" naznačila je kako njihov hibrid Ramonesovski melodičnih refrena, pojednostavljenih hard rock riffova i punkerskih ritmova još uvijek zvuči zabavno i svježe.
Gotovo kao u vrijeme kada su "Nobody's Heroes", "Wasted Life" i
"Barbed Wire Love" bile vapaj za slobodom, urlik kojim su željeli
srušiti sve sociopolitičke ograde i zidove svoga rodnog
Belfasta.
