Podsjetimo, Kolinda Grabar-Kitarović prvo je u Varšavi na sastanku Inicijative triju mora rekla sljedeće: “Oni od nas koji su rođeni s pogrešne strane Željezne zavjese...” Time je Jugoslaviju, a samim time i Hrvatsku, smjestila tamo gdje nikad nije bila - među zemlje nekadašnjeg Istočnoga bloka! A njega su, što je svakome vrlo lako provjeriti i na Wikipediji, činili Sovjetski Savez i prosovjetski režimi - Poljska, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Demokratska Republika Njemačka.
Ono u Varšavi nije bila ni slučajnost ni lapsus
Štoviše, SFRJ je cijelu svoju poziciju nakon 1948. godine gradila upravo na suprostavljanju Staljinu i odmaku od Istočnog bloka. Da bi 'zacementirala' tu svoju poziciju između Istočnog i Zapadnog bloka, Jugoslavija je bila među osnivačima Pokreta nesvrstanih, u kojem je uz nju bilo 120 zemalja Azije, Afrike i Latinske Amerike. To su toliko dobro poznate povijesne činjenice da ih je nekad znalo svako dijete. Danas ih, eto, ne zna ili ne želi znati ni predsjednica Republike.
Da ono u Varšavi nije bila ni slučajnost ni lapsus, pokazalo se za predsjedničinog posjeta Australiji. U hrvatskom je veleposlanstvu u Canberri prije nekoliko dana ponovila tu povijesnu neistinu i tako, zapravo, potvrdila da joj je jako stalo da ona (neistina!) uđe u javni diskurs kao apsolutna istina.
Ta silna nastojanja aktualnog hrvatskog vodstva i pripadajuće aktivističko-medijske mašinerije da se Hrvatsku baš na svaki način situira na pogrešnu stranu povijesti i nabije joj se imidž vječnog gubitnika i paćenika traje već dulje vrijeme. Pa smo sada vrlo blizu tome da se i u školama ući kako je Hrvatska u 2. svjetskom ratu bila na strani poraženih snaga, da nakon toga sve do 1990. uopće nije postojala, a ako i je bila je, eto, "s pogrešne strane Željezne zavjese".
Nikada još, međutim, u prvim redovima te borbe za ružnu, paćeničku i gubitničku povijest Hrvatske i Hrvata nije bio neki hrvatski predsjednik. Sada je tamo, s mnogo entuzijazma i nepokolebljivosti u svojem djelovanju, hrvatska predsjednica.
Kolinda Grabar-Kitarović naravno nije rođena ni u Bugarskoj, ni u Rumunjskoj, ni u Sovjetskom Savezu. Ona je, podsjećamo, rođena u Rijeci. Upravo u njezinom rodnom gradu - prvo na Preluku, a kasnije na Grobniku - je dvadeset godina održavana Velika nagrada Jugoslavije u motociklizmu, kao dio svjetskog prvenstva u tom sportu. Već i ta činjenica govori s koje strane Željezne zavjese je bila Jugoslavija (i Hrvatska) jer taj izrazito "zapadni sport" je, u pravilu, nije prelazio.
Iznimka je bila Velika nagrada Čehoslovačke u Brnu, ali samo zbog iznimno velike tradicije tog sporta u Češkoj, još od 30-ih godina prošlog stoljeća i predsjednika Tomáša Masaryka. Onog istog, zanimljivo, čiju ulicu u Zagrebu žele preimenovati istomišljenici predsjednice koja tvrdi da je rođen s pogrešne strane Željezne zavjese, a samim time, valjda, i s pogrešne strane povijesti.
Aktivistica jednog vrlo opasnog pokreta
Dakle, ne bi bio neki poseban problem da hrvatska predsjednica govori to što govori zbog neznanja, odnosno nepoznavanja povijesti, geografije, međunarodne politike itd. Rekli bismo tada da, eto, nije previše... upućena i odmahnuli rukom. Problem je upravo u tome što je ona trenutačno aktivistica jednog vrlo opasnog pokreta koji iz raznoraznih razloga pokušava ponovno pisati hrvatsku povijest. Lažnu, dakako.
Ako bi jedna takva osoba obranila doktorsku disertaciju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, tada bi svi oni koji su tamo ikad diplomirali, magistrirali ili doktorirali trebali poderati svoje diplome!