Evo sjedim i intenzivno pokušavam naći dovoljno primjeren ugao za početak kolumne o kapacitetima predsjednika SDP-a Davora Bernardića. Njega ćemo u nastavku pričice zvati Bero. Jer tako ga zovu svi. I pokušavam i pokušavam i pokušavam i sveeeee mi nekako u startu već čovjeka žao i teško mi to pada emotivno. Jer načelno Bero mi je simpatičan lik. I pristojan. I siguran sam da su mu motivi javnog djelovanja ispravni. I trudi se što je legitimno. I nije korumpiran. Ali brate mili ne da mu ne ide, već je epski antitalent za borbu u prvoj političkoj ligi. I zato mu hard-talk kolumna danas ne gine. Unatoč mojoj pozitivnoj emociji prema njemu kao čovjeku.
Model taktičke borbe koju šef SDP-a koristi protiv HDZ-a je toliko šupalj, bezopasan i kontraproduktivan da je teško naći primjerenu terminologiju za opis tog neviđenog političkog debakla. Pa svedimo ga na konkretnu razinu.
Prvo, sadržaj onoga što Bero priča je nekada doista na razini tragikomičnosti. Kao recimo njegovo 15-minutno saborsko navođenje razloga smjenu ministra Marića ovoga proljeća. Spominjanje očevog milovanja te škripe guma u devedesetima nastupu je valjda trebalo dati neku razinu posebnosti. No zvučalo je jako loše i baš ono početnički. Govoru je falio fokus. Falila je snaga. Falila je uvjerljivost. I ona sirova energija koja pogađa u direktno glavu. Drugim riječima falilo sve ono što je u svome verbalnom arsenalu imao njegov prethodnik Zoran Milanović, a on očito nema. HDZ –ovci su se pred Milanovićem nekada tresli. Bernardiću su se ovaj put smijali. I naravno sam je za to kriv. I krivi su svi koji su na unutarstranačkim izborima stali iza njega.
Drugi primjer je taktika oko Agrokora. Bože dragi to je, ali ono, totalni promašaj! Bero je tu krenuo sa pričom o zaštiti domaćih proizvođača, odnosno dobavljača Agrokora. Na stranu oni njegovi tweetovi o kupusu i čokoladi. To čak neću ni komentirati koliko je jadno. No ako si tada kao stajao na strani dobavljača, kako onda sada možeš totalno ignoritati činjenicu da je upravo zbog Lex Agrokora isplaćen ukupan dug svim malim dobavljačima. I dobar dio duga velikim. Umjesto da otvoreno kaže kako je potez Vlade doista spasio 6500 tvrtki u Hrvatskoj, Bernardić takvu kolosalano bitnu stvar za nacionalno gospodarstvo u potpunosti ignorira.Treba nekada biti frajer i reći istinu iako ti ne ide u korist. Zoki je to dobro znao. Svoju energiju Bero pak usmjereva na kritike detalja roll-up ugovora koji je realno i omogućio da svi dobavljači kreditom od milijardu eura budu spašeni. Tvrdnje da su strani kreditori preuzeli Agrokor te da se tu radi o nacionalnoj veleizdaji su promašene kao i sve što je Bero do sada politički radio. Ovdje se radi nacionalnom spasu a ne izdaji.
O spasu kroz ugovor sa velikom grupom bankara koji su se naravno u ovom aranžmanu maksimalno zaštitili što je normalno u takvim okolnostima. I dali su Agrokoru novac za kamatu koju je Todorić mogao samo sanjati. A 6500 tisuća domaćih tvrtki zahvaljujući upravo tom ugovoru i dalje radi! Rade i desetci tisuća njihovih radnika i nisu na cesti. Fakture im se plaćaju i krah je izbjegnut. No Bero to ne vidi. Ili jednostavno pere po svom jer bolje ne zna. Ali pogrešan smjer udara na Plenkovića i ovdje je više nego očit. A Berini pokušaji da opozove Vladu u Saboru me pak podsjećaju na onu legendarnu Ezopovu basnu o dječaku koji je čuvao ovce i stalno lažno vikao da mu prijeti vuk, kojega nije bilo. Kada se vuk stvarno pojavio nitko dječaku nije više vjerovao i odoše ovce.
E tako i Bero. Ruši Vladu i ministre, a srušiti ih realno ne može. Prvo nema politički back-up dovoljnog broja zastupnika da to uopće prođe. Drugo argumenti za rušenje su mu totalno promašeni. Ali on i dalje vrti po svom. Vladu neće srušiti jer mu je taktičko-politički tajming također pogrešan. Vladu i ministre rušiš, Bero moj, onda kada si siguran da ćeš je srušiti. A ne kada nisi. I kada se onda doista pojavi trenutak da HDZ nešto epohalno zezne (što sigurno hoće) i kada to doista bude trenutak za rušenje Vlade, nitko tada Beru više neće shvaćati ozbiljno. Isto kao i dječaka iz Ezopove basne. Zato je Andrej Plenković već dobio sljedeće izbore. I to u onome trenutku kada je postalo jasno da unutarnja oporba SDP-a neće srušiti Bernardića te da on ostaje čelnik. Jedna ekipa, koja je očito još nesposobnija od njega, su jalovi urotnici koji nisu imali snage da ga sruše. Ali to je već neka druga priča.
