Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović primila je jučer u Washingtonu nagradu Fulbright za životno djelo. Na ceremoniji u Arlingtonu istaknula je kako to za nju predstavlja "privilegiju i zadovoljstvo", a nagradu je posvetila svojoj obitelji i zemlji. Ona je bila stipendistica akademskog programa američkog State Departmenta od 2002. do 2003. godine, a nagradu je dobila zbog iznimnih postignuća i doprinosa u diplomaciji i javnoj službi.
Ravno iz Arlingtona predsjednica je stigla u Split na premijeru filma "Ivanova igra", biografskog dokumentarca o legendi Hajduka Ivanu Gudelju. Za RTL je pojasnila što za nju znači nogomet.
"Nogomet osamdesetih godina i prije toga nije bio samo nogomet, bio je izraz nacionalne pripadnosti. Pa sam tako ja, nadam se da mi neće zamjeriti neki, navijala i za Hajduk i za Dinamo. Voljela bih kad bi to zajedništvo juga i sjevera ponovno proradilo. Ovdje večeras želim govoriti o onome što nas je ujedinjavalo, a to je upravo nogomet. Kao Riječanka sam odlazila na utakmice Rijeke, ali naša Rijeka je tada bila nekakav rezervni klub za Partizan i Crvenu Zvezdu i domaći igrači koji su bili dobri i kvalitetni odlazili su u Hajduk, nešto malo u Dinamo. Dinamo i Hajduk bili su toliko blizu mojemu srcu. Nogomet je za nas koji smo voljeli Hrvatsku bio puno, puno više od nogometa. Značio je narodno zajedništvo. Bio je ono što je povezivalo sve od juga do sjevera", rekla je Kolinda Grabar-Kitarović.
Imala Gudeljev poster na zidu
Istaknula je kako joj je jedan od nogometnih uzora bio i sam Gudelj, kao i cijela generacija Hajduka i Dinama iz osamdesetih.
"To su ljudi čije sam postere ja kao tinejdžerica imala na svojim zidovima i koje sam pratila, koje i danas podržavam. Kao što sam rekla Ivanu, odjurila sam s dodjele nagrade Fulbright u dva, tri sata po našem vremenu, platila sam kartu sama kako bih došla ovdje do Splita i kako bih podržala Ivana i sve naše ne samo nogometaše, nego sve koji se bore za korisne stvari u društvu, bilo da je riječ o sportu, bilo da je riječ o zdravlju, bilo da je riječ o domoljublju, budućnosti naše države. Iznimno sam ponosna na njega i na cijelu njegovu generaciju. Kad su me pozvali, kad sam shvatila da imam dodjelu nagrade, rekla sam da moram učiniti sve da bih došla ovdje. Jer da mi je netko u to vrijeme, osamdesetih, rekao da ću upoznati Ivana Gudelja i njegove kolege, doista bih bila više nego presretna."
Nesvrstani nisu bili neutralni
Kasnije se osvrnula i na svoj govor iz Arlingtona u kojem je spomenula da je odrasla kao "djevojka s krive strane željezne zavjese."
"Moj govor imao je toliko sadržajnih poruka da je fokusiranje na ovu jednu stvar, oprostite, ali - vrlo, vrlo površno. I to nije dobro za ovo društvo. Churchill je rekao da se željezna zavjesa spustila od Szczecina na Baltiku do Trsta na Jadranskom moru i da su iza nje ostale sve prijestolnice sredsnjoeuropske kulture, u koju je tada uključio i Beograd. Bez obzira kako su se stvari mijenjale, bio netko nesvrstan ili ne, nije bio neutralan", rekla je Kitarović, prije nego li je nastavila još žešće o prošlim vremenima.
"Neka me nitko ne uvjerava u život kakav nije bio. Svi smo to prošli u bivšoj Jugoslaviji, svi znamo kako je bilo, svi znamo kako je bilo putovati s tom crvenom putovnicom, kakva ste poniženja doživljavali, što je značilo plaćati depozite i tako dalje. Ako je itko nostalgičan za bivšom Jugoslavijom. Idemo uvesti tjedan dana bivše Jugoslavije. Znate tko će najviše profitirati? Ja osobno. Jer ako kažete bilo šta protiv mene, završit ćete na Golom otoku", odgovorila je okupljenim novinarima predsjednica i odmahnula rukom na pitanje je li ovo dio predsjedničke kampanje: 'Koja kampanja, molim vas, ja sam predsjednica'.
