Ljetna turistička sezona približava se svom vrhuncu, na obalu je već otišlo na tisuće sezonskih radnika. Najviše sezonaca dolazi iz slavonskih krajeva. Težak i zahtjevan rad na velikim vrućinama često se pretvara u robovlasnički odnos. Poslodavci ne daju slobodne dane svojim zaposlenicima, tjeraju ih da rade po 10 i više sati dnevno, a smještaj i hrana koje im jamče često su upitni.
Kuhar iz Osijeka B. L. svoje traumatično iskustvo rada u sezoni, podijelio je s Glasom Slavonije. Ovaj 33-godišnjak je rekao da mu nakon svega doživljenog ne pada napamet više ikad potražiti posao u sezoni. Na taj način je radio od 2002. godine. U travnju ove godine pronašao je oglas za posao na stranicama HZZ-a za sezonsko zapošljavanje. Tražio se kuhar u Poreču. Prijavio se i nakon desetak minuta zazvonio mu je telefon.
Dogovor za posao iz snova
"Kontaktirali su me i obavijestili da će šef i šefica za nekoliko dana posjetiti Osijek i da bih se trebao naći s njima. Dogovor je brzo pao. Idem raditi u Poreč u dječje odmaralište. Plaća kuhara je 5000 kuna. Radno vrijeme je osam sati. Plus tu i tamo koji prekovremni sat koji ide u preraspodjelu sati i jedan slobodni dan u tjednu. 'Ipak smo mi ozbiljna firma', rekli su mi", ispričao je B. L.
Prvih dana nakon dolaska u Poreč radio je kao i svake prethodne sezone. Mnogo pripremnog posla, takozvane fizikalije, na koju je ovaj kuhar bio naviknut. "To je normalno uoči svakog otvorenja sezonskog objekta. I radno vrijeme je bilo relativno normalno", kazao je. No, nakon što je objekt otvoren ostao je šokiran. Radio je od 6 do 23 sata i dulje te imao pet-šest sati za odmor. Zakon propisuje da odmor mora biti 12 sati u komadu. A takav način izrabljivanja je iznimno opasan, zbog rada u kuhinji sa strojevima i noževima.
"Kad smo dogovarali posao, zaboravili su mi napomenuti da ću biti šefov i šefičin osobni kuhar i konobar svaki dan. Tako je bilo sve do petnaestog dana kad sam se slomio i fizički i psihički zbog kroničnog nedostatka sna i cjelodnevnog rada", prisjeća se mladi kuhar. Nakon što je spakirao stvari, šefovi su ga pitali što je s otkaznim rokom.
Inspekcije ne reagiraju
"Kakav otkazni rok? Ne samo da nije onako kako je dogovoreno nego još nisam ni prijavljen na vrijeme. Kasnili su nekih tjedan dana s prijavom. Na moj upit što je s tim, odgovor je bio da je to bilo međusobno upoznavanje", kazao je B. L. Nakon što je dao otkaz u Poreču, kontaktirala ga je uprava iz Savudrije, koja ga je molila da im objasni što se događa u Poreču.
Osobno se uvjerio i u druge gadosti na tom sezonskom poslu. “Kao kuhar nisam mogao vjerovati da se to događa - pokvarljiva roba kao što su jogurti, jaja, hrenovke, sve se to držalo u podrumu. Zato sam odmah sve to prijavio sanitarnoj inspekciji, inspekciji rada, Zavodu za zapošljavanje i Poreznoj inspekciji jer smo tamo sladoled i slične proizvode morali prodavati bez fiskalizacije, odnosno pravovaljanog računa", rekao je kuhar. Nitko ga još iz inspektorata nije kontaktirao. Odlučio je kako više nikada neće raditi kao sezonac, sjeća se kako je prije pet do šest godina njegova kuharska plaća iznosila 8500 kuna, sada je plaća 5000, a kaže da je svaka sezona sve gora, baš kao i poslodavci.
HZZ je nemoćan
"Uvjerio sam se da nisam jedini kojemu se ovakve stvari događaju i zato želim da se ova istina sazna. Da nas prestanu izrabljivati. Sada sam opet u Osijeku. Što planiram? Sjediti kod kuće i slušati kako im nedostaje sezonskih radnika”, kazao je kuhar.
Nakon što je čovjek prijavio HZZ-u na kakvo su ga radno mjesto poslali, ubrzo je stigao i odgovor: “Hrvatski zavod za zapošljavanje nema mogućnost provođenja i utvrđivanja pravno relevantnih radnji i činjenica, kontaktirat ćemo poslodavca te provjeriti okolnosti koje navodite u mailu te ako poslodavac ima otvorene natječaje, pojačat ćemo kontrolu posredovanja. Da bismo navedeno mogli poduzeti, molimo vas da nam proslijedite naziv poslodavca.” U drugome dijeli e-maila HZZ je citirao Zakon o radu u dijelu o organizaciji radnog vremena te mu je sugerirao da se obrati Inspektoratu rada.
