Posljednjih tjedana, kao i posljednjih godina ekipa s javne televizije, koju svi skupa financiramo da bi radila program od javnog interesa, časti nas nizom afera čijeg se sadržaja ne bi posramili ni scenaristi sapunica. Sklapaju se novi savezi, u žuči i javnom blaćenju raskidaju stari, jedni drugima zabijaju noževe u leđa, a veze s moćnim klikama postaju daleko važnije od sposobnosti obavljanja poslova iz ugovora o radu.
Odletjela dvojica u dva dana
U svega nekoliko dana s visokopozicioniranih funkcija odletjela su dva čovjeka koja su, napomenimo i to, i postavljena uz blagoslov nove upravljačke strukture javne televizije. Prvo je glavni urednik HTV-a 1 Željko Rogošić, inače kum i šogor glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana, također načetog aferom sukoba interesa, podnio neopozivu ostavku nakon što je Etičko povjerenstvo utvrdilo da je falsificirao biografiju. On i dalje tvrdi da to nije napravio, nego da je riječ o nepreciznostima, a da je ostavku podnio zbog harange i pritiska.
"Ova ostavka nije pobjeda demokracije, nego plod dugotrajne medijske manipulacije i destrukcije, usmjerene, uvjeren sam, na destabilizaciju HRT-a kao javnog servisa", napisao je detronirani Rogošić. OK, slično smo čuli od mnogih koji su pod pritiskom dali ostavke, tako da ćemo zadržati pravo da budemo skeptični. Ali jako skeptični.
Kao stvoreno za tračeve
Nisu prošla ni dva dana, a s funkcije na HTV-u odletio je i Domagoj Novokmet. On nije stigao na vrijeme podnijeti neopozivu ostavku na mjesto šefa Informativnog programa, pa su ga smijenili. Zanimljivo, službeno s HRT-a nisu imali potrebu javnosti pojasniti zašto smjenjuju Novokmeta. To je, jasno, bio samo poticaj za dežurne kuloarske tračbabe da samo svoju pravu istinu ponude portalima i ostalim medijima. Jedna je teorija da je cipelu dobio zbog kršenja izborne šutnje u izbornoj noći, a oni maštovitiji tome su dometnuli da je to samo povod, a da je pravi uzrok navodni pokušaj izvještavanja o Radmanovu sukobu interesa. I tako dalje, i tako bliže... HRT-ova sapunica u nekoj od sljedećih 1.500 epizoda donijet će javnosti gladnoj tračeva nove zaplete i rasplete dramatičnih zbivanja iz prisavskih hodnika i kuloara.
I opet se neće dogoditi ništa
No, ni nakon 'odgledanih' 3.000 epizoda, ali ni nakon 1.500 epizoda koje će uslijediti, neće se dogoditi ništa značajno. Barem ne ništa značajno za javni interes i javno dobro. Vrijednosti su to koje bi HRT-ova vrhuška trebala imati na umu umjesto beskrajnih obračuna jedne moćne struje s drugom uz asistenciju svih onih koji se samo povremeno uključuju, naravno, kad misle da im je to osobno u interesu, a ne iz nekih ideala.
Za to vrijeme svi mi ćemo i dalje biti osuđeni gledati preloš program za previše novca koji se iz javnih izvora izdvaja za tobože obrazovnu, kulturnu i javnu ulogu te iste televizije. To da galama na užas koji nam serviraju na 4 kanala nije i veća mogu zahvaliti širenju interneta. Većina kućanstava ugovorila je, naime, neki od paketa s pružateljima internetskih usluga, kojim, osim brzog interneta, dobiju još i 40-ak programa u osnovnom paketu. Tako da sve manje obraćaju pažnju što to na ona četiri programa rade prisavske perjanice novinarstva.
Časne iznimke
Naravno, ima i iznimaka, nekoliko je doista dobrih autorskih emisija, a povremeno se omakne i koji dobar film ili dokumentarac iz inozemne produkcije. Međutim, ljudi koji su za to zaslužni su jednostavno profesionalci i teško je zamisliti da bi primjerice Ivana Dragičević, Dragan Nikolić ili Elizabeta Gojan radili išta lošije emisije ma tko im u tom trenutku bio urednik ili ravnatelj. No, što je s ostalima, kako to da se HRT-a još nije dotaknula bilo kakva racionalizacija poslovanja? Ona, naime, tek slijedi, navodno će biti predstavljena u lipnju i trajat će pune dvije godine. Čemu žurba? Pa gubici se broje u stotinama milijuna kuna, a prihodi su u slobodnom padu.
Nema medijske kuće koja nije bitno rezala plaće, smanjivala broj zaposlenih, rezala troškove na sve strane. HRT nije, ili bar nije bitno, a situacija je alarmantna. HRT je do kraja 2011. godine akumulirao gubitke od 333 milijuna kuna, što je, uz zaduženje od oko 418 milijuna kuna, dovelo do toga da je dug 250 puta veći od kapitala. A detalji iz izvješća koje je nedavno bilo prezentirano na Vladi crtaju sliku nevjerojatno neracionalnog poslovanja.
Ogroman broj zaposlenih, ali koliko ih radi?
Primjerice, javna radio i TV kuća ima veliki broj zaposlenih – njih 3.390, ali ni to nije dosta, nego koriste i ogroman broj vanjskih suradnika. Apsurdan je podatak da je u svega šest mjeseci HRT uspio angažirati 3.700 vanjskih suradnika – više nego što ima previše zaposlenih?! To znači da ogroman broj ljudi tamo radi premalo ili ne radi ništa, a uredno prima plaću. S druge strane, u najvažnijem programu Hrvatske televizije, a to je Informativni program, svega je 257 zaposlenih ljudi koji rade na četiri programa HTV-a. I nisu svi novinari. Dio njih obavlja poslove na desku, dio ih je u novim medijima, 115 ljudi radi u dopisništvima, a dio ih je u odjelu međunarodne razmjene koji obrađuje strani materijal.
Kao trešnjica na šlagu te torte apsurda dolazi i činjenica da od 14 do 20 posto proizvedenog programa ne bude ni emitirano?! 'Ko to more platit, rekli bi Splićani. Očito mi možemo, jer do sada jesmo, a i dalje ćemo, dok god nas tračevi o igrama moći budu više interesirali od toga tko, gdje i zašto nepametno koristi ili čak otvoreno mažnjava našu lovu.
