Dr. Anko Antabak, kirurg koji je sinoć primio i operirao devetogodišnjeg dječaka iz Zagreba kojemu je petarda raznijela četiri prsta, javio se uživo u RTL Direkt s dežurstva u KBC Zagreb te dao detalje o tome u kakvom je stanju dječak.
"Ako možemo reći, dijete je dobro, iako je nezgodno reći da je netko dobro poslije tako teške ozljede. U jedinici intenzivnog liječenja je. Veseli nas da je dijete stabilno. Ipak svako dijete, koje je u jedinici intenzivnog liječenja, ili nije pri svijesti ili treba stroj koji ga ventilira kako bi mogao živjeti. Za sad smo zadovoljni s prvim kirurškim rezultatima, ali to je tek početak u nizu drugih zahvata koji će biti nužni kako bi se osposobila funkcija ostatka njegove šake", rekao je dr. Antabak.
Nastavio je da je dječak u, takozvanom, artificijelnom (umjetnom op.a) stanju i da se tako djeci pomaže da lakše prebrode stanje. Dječak nije pri svijesti.
Operacija je jučer trajala šest sati, na pitanje zašto toliko dugo i koliko je bio kompliciran, dr. Antabak je odgovorio: "Radi se o više ozljeda na tijelu dječaka, o ozljedama samog vrata koji nije dozvoljavao normalnu funkciju ventilacije i saturacije kisika pa je bila otežana anestezija. Praktički se operacija otegnula kroz više sati dok smo postigli idealne uvjete. Tako se to inače radi u takvim stanjima, nismo mi ništa ekstremno postupali. Bilo je redovan redoslijed. Onda se nakon nekoliko sati prekida nastavlja. Tako da smo danas u novom aktu još pet sati radili na sanaciji ozljeda."
Dao je i informacije kakve su šanse da se s vremenom spase prsti.
"Radi se o trajnoj šteti, ne postoje više neki dijelovi šake u strašnoj eksploziji nestali. Što je ostalo, pokušavamo rekonstruirati, iskoristiti i pospajati od kostiju, tetiva živaca. Tako da smo jedan dio toga napravili. Kakav će biti krajnji ishod, to nitko ne zna."
Kao specijalist dječje kirurgije, kaže da se djeca se i inače tijekom godine ozljeđuju na razne načine i da oni, koji rade s djecom, imaju često neugodnih situacija i ishoda koji se nisu trebali desiti. "Djeca se na banalne načine ozljeđuju i ostaju invalidi. Ovakve petarde dolaze sezonski redom za redom svake godine. Na sreću, uglavnom se radi o lakšim ozljedama, opeklinama. Ali treba znati da se djeca ne ozljeđuju samo tjelesno, nego i psihički pretrpljuju traumu."
Nastavio je da se djeca nakon ovakvih stresnih situacija znaju vratiti korak nazad pa opet traže da spavaju s mamom u krevetu, ne kontroliraju mokrenje. "Radi se o kompleksnom problemu koji nije jednostavno riješiti samo zabranom upotrebe raznih eksplozivnih napravica", rekao je ovaj kirurg.
Odgovorio je i na pitanje što napraviti da se ovakve stvari spriječe.
"Teško je naći vlastiti model po kojemu bi se ovo preveniralo, ali postoji ideja da se djeci pokazuje kako to izgleda kako to izgleda kada nekome eksplodira naprava u ruci. Mi smo proveli stručna istraživanja, pravobraniteljica za djecu provela je anketu u školama. Začudili smo se da su u velikom dijelu djeca rekla da bi htjela to vidjeti ali to i dalje ne radimo jer je to komplicirani postupak, treba uključiti roditelje i druge dijelove zajednice."
Na kraju je poslao poruku roditeljima i djeci: "Svakako treba druge igračke priuštiti djeci, a ne ovo o čemu govorimo. To nisu igračke, nikako nije za djecu. Nikakve igračke koje eksplodiraju to je trauma, ako ne izazove mehaničku ozljedu onda može izazvati smetnje u psihičkom razdoblju."
