Uzaludna su bila i nastojanja dviju baka i ostale rodbine – dijete je dano na posvojenje, a da se nikog od njih ništa nije pitalo, pa o gotovo dvanaestogodišnjoj djevojčici, nazovimo je Lucija, danas ne znaju ni je li u Hrvatskoj. Mirjani Brlek je nakon prekida školovanja, odlaska u Englesku, nekoliko hospitalizacija pa i pokušaja suicida, dijagnosticirana teška psihička bolest. Mirjana i njen tadašnji dečko dobili su dijete i, premda nisu živjeli zajedno, on je dolazio i provodio vrijeme s njima. Zbog psihičke bolesti oduzeta joj je poslovna sposobnost, a time automatski i roditeljska skrb, u listopadu 2001., kad je Lucija imala nepune dvije. Iako je za udomiteljicu dobila baku, malena je i dalje bila s mamom. U studenom 2001. Mirjana je u stanu bojila drvenariju, a Lucija je, da ne udiše isparavanja, boravila kod bake i tete s tatine strane. Na njihova su vrata tada pokucali socijalni radnici i dijete odveli u SOS Dječje selo Lekenik. Lucijin je otac u to vrijeme bio u vojsci, nisu s njim kontaktirali. Mirjana je bila očajna.
Nije bila zanemarena
"Moja kći nije bila ni zanemarena niti je živjela u neadekvatnim uvjetima. Žao mi je što nikad nije dana šansa patronažnoj sestri, koja nas je u to vrijeme obilazila, da opovrgne takve navode", kaže Mirjana za Večernji list.
Lucija je u Lekeniku boravila do kolovoza 2003. Jedina baka koja je zadovoljavala kriterije starosne dobi za posvajanje nije podnijela takav zahtjev, jer je Mirjana očekivala da će joj, kako je i tražila, biti vraćena poslovna sposobnost. Nisu očekivale ni ono što je uslijedilo. U proljeće 2003. obitelji su objavili da je Lucija posvojena, a u Centru za socijalnu skrb su rekli da nemaju prava na daljnje informacije i objašnjenja. Mediji su tada pisali o "nestaloj djevojčici", a tadašnja ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb je objasnila da su u navedenom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za posvojenje djevojčice, a postupak proveden u skladu s Obiteljskim zakonom.
Odvjetnica: Nema više nikakvih prava do moralnih
Mirjani su u Strasbourgu 2008. priznali povredu ljudskih prava i dodijelili novčanu naknadu od 8.000 eura, a prošle joj je godine i vraćena poslovna sposobnost. Međutim, dijete joj nikad ne može biti vraćeno. M. Brlek sada polaže nade da će ostvariti bar susrete s kćeri.
"Nastojim, pa makar to bilo i s njenih 18. Ako i odbije, poštovat ću to", kaže nesretna žena. Sada od Strasbourga traži da se njezinoj kćeri, kad napuni 14, kaže da je stranka u postupku pa da sama odluči želi li viđati majku.
Odvjetnica Ines Bojić kaže da Mirjana Brlek nema više nikakvih prava do moralnih. Roditeljska prava posvojitelja izjednačena su s biološkim i tek kada dijete navrši 18 i ako odluči potražiti biološku majku, to može učiniti. Do tada, nijedan sud neće dopustiti viđanja.
