Siromaštvo i socijalna isključenost ozbiljan je problem u Hrvatskoj, a posebno je ugrožena starija populacija i umirovljenici koji nemaju osnovne uvjete za preživljavanje. Procjena humanitarnih organizacija o budućnosti nije pozitivna, prenosi Moje vrijeme.
Žuti kontejner u kojem se prikupljaju plastične boce i metalna ambalaža smješten uz rub dječjeg parka na zagrebačkim Gredicama skoro je pun.
“A skupi se. Malo po malo i nabere se. Evo tu ima desetak flaša. Svaka je 50 lipa. To vam je za kruh”, kaže Milan, umirovljenik koji oskudan kućni budžet krpa skupljanjem plastičnih boca.
“Najviše volim kad pokraj kontejnera zateknem boce i limenke već odvojene u posebnu vrećicu. Ljudi to često rade jer znaju da nas ima koji skupljamo boce pa ostave tako boce i limenke sa strane da ne moramo kopati po kontejneru. Ali i ako se mora kopati, evo ja imam tu malu pomoć”, kaže Milan pokazujući dugački štap kojim vadi boce iz kontejnera.
Milan se smatra jednim od sretnijih. ''Imam stan i kakvu-takvu penziju, a ovo mi dođe kao mala pomoć. Ali ima i ljudi koji nemaju nikakav krov nad glavom i novac koji uspiju skupiti od boca im je jedini prihod'', rekao je za Moje vrijeme gospodin Milan.
Prema podacima Zavoda za statistiku, 35 posto građana u Hrvatskoj spaja kraj s krajem, a najugroženije su osobe od 65 i više godina.
Sanja Bijonda, osnivačica humanitarnog portala Portal dobrote, kazala je da nije optimistična. ''Tek očekujem povećan broj ljudi koji trebaju pomoć. Katastrofa se tek sprema jer istječe moratorij na ovrhe'', izjavila je za Moje vrijeme Bijonda.
Zaboravljena je populacija na selima
Nove mjere protiv koronavirusa dodatno su otežale situaciju, ali Bijonda ističe da je u ruralnim područjima gore. ''Tamo je zaboravljena starija populacija koja živi bez osnovnih uvjeta za život. Takve ljude volonteri na terenu ponekad i slučajno otkriju jer to su stari ljudi koji i ne znaju kako bi i od koga tražili pomoć. Njihove stare kuće samo što se ne sruše. Nejasno mi je kako ti ljudi žive'', rekla je za Moje vrijeme Bijonda.
Bijonda također ističe sporu reakciju države te da su humanitarne udruge zapravo jedine koje su u izravnom kontaktu s najugroženijima.
