Nakon što je došlo do velike krize Uljanika i 3. maja, došlo je i do svojevrsnog egzodusa radnika koji su potražili sreću u drugim konkurentskim tvrtkama koje su to jedva dočekale. Pulska tvrtka Tehnomont Brodogradilišta i neki metaloprerađivački poduzetnici objeručke su prihvatili mnoge kvalificirane radnike metalske struke raznih profila Uljanik grupe, piše Novi list.
Ponude za posao uljanikovcima dolaze i iz inozemstva i iz Hrvatske. Talijanske tvrtke iz Italije, iz Trsta i Monfalconea nudile su posao. Posao u Trstu je već počeo u rujnu i traje pet mjeseci, a radnici su plaćeni 10-13 eura na sat.
U Hrvatskoj je nedavno tvrtka Eko Međimurje iz Šenkovca pokraj Čakovca poslala javni poziv radnicima brodogradilišta kojima je nudila posao. Ipak, interes je bio relativno malen, prije svega jer radnici ostaju bez posla u gradu u kojem imaju obitelji. U krajnjem slučaju, ako već moraju odseliti radi posla, onda biraju plaćenije poslove od posla koji je nudilo Eko Međimurje.
Atraktivan posao izgradnje stadiona u Kataru
Uljanikovcima se nudi također jedan financijski iznimno privlačan posao, a to je izgradnja sedam nogometnih stadiona u Kataru koji će 2022. godine biti domaćin Svjetskog prvenstva. Svi stadioni imat će sustave za hlađenje na otvorenom i trebali bi biti završeni do 2020. godine.
Riječ je o velikom poslu koji uključuje najmanje 26 tisuća radnika na građevinskim poslovima, većinom stranaca, tako da su neke tvrtke nudile posao i uljanikovcima za i do 24 tisuće kuna plaće mjesečno. Radilo bi se tri mjeseca, a dva mjeseca bi se odmaralo kod kuće.
S obzirom na to da se stadioni trebaju završiti do 2020. neće biti neočekivano ako neki radnici Uljanika odluče dvije godine žrtvovati i otići privremeno na rad u Katar, dok se situacija s brodogradilištima ne sredi.
Situacija u Uljaniku čini se beznadna
A, situacija nije dobra, prevladavaju pesimizam i beznađe, a odlazak radnika nije zaustavljen ni izborom novog Nadzornog odbora i Uprave.
"Ušli smo u studeni, a mi još uvijek čekamo plaću za rujan. Odavno to više nije samo pitanje isplate jedne plaće, već hoćemo li je ikad više biti u prilici zaraditi. Već mjesecima nemamo ni materijala ni alata da bismo mogli raditi. Ljutimo se i štrajkamo zbog neisplate plaća, jer bez tog novca ne možemo živjeti, no pravi je problem to što ne možemo raditi i zaraditi je", rekao je za Novi list jedan radnik koji je kao i neki drugi otišao na Zavod za zapošljavanje.
Prema njegovim riječima, ponuda za posao u brodogradnji, metalnoj industriji i građevini postoji, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Međutim, najveći problem stvara obiteljska vezanost za Pulu.
"Klinci su u školi, žena radi, teško bi bilo tražiti od njih da potpuno promijene svoje živote, a meni se ne ide nikamo sam. Iskreno, u ovim godinama mi se nikamo ne ide. Pokušat ću naći nešto u metalnoj struci preko Zavoda, a ako ne ide, radit ću nešto drugo. Posla na sreću ima i tko želi raditi, snaći će se nekako, iako je tragedija i apsurd da svugdje u svijetu fali proizvodnih radnika i da nas svuda vabe, a da smo samo u svom gradu višak", rekao je uljanikovac.
Radnici kao najvrjedniji resurs i bogatstvo Uljanika
Jedan od Uljanikovih sindikalaca tvrdi da su stalno ponavljali kako su ljudi najvrjedniji resurs Uljanika, a sad nakon svih ponuda koje dolaze sa strane te masovnog odlaska radnika postavlja se pitanje hoće li uopće biti dovoljno radnika koji bi mogli graditi brodove ako se riješi situacija u brodogradilištima.
"Uporno smo ponavljali da su ljudi naš najvrjedniji resurs i da su najveće bogatstvo Uljanika ti radnici koji žele raditi i znaju sagraditi brod. Ali, to su znali i drugi, i zato su nas, čim su se pojavile naznake problema, počeli svakodnevno obilaziti razni posrednici, a oni koji bi trebali brinuti o budućnosti Uljanika nisu se previše trudili to spriječiti.
Govorilo se o viškovima radnika, ali kad su se intenzivirali odlasci bez otpremnina, direktori i poslovođe nisu bili sretni što će morati otpustiti manje ljudi, već su se počeli brinuti jer su bili svjesni da su prvi otišli oni koje su oni željeli zadržati, dakle najbolji radnici.
No, ovo što se sad događa pravi je egzodus i pravo je pitanje ako netko i donese odluku o spašavanju brodogradilišta i ulasku u program restrukturiranja, hoće li sutra uopće imati tko graditi brodove u Puli?", upitao se Uljanikov sindikalac.
