ZAGREB - Blaženi Alojzije Stepinac je katolički uzor čovjekoljublja, neka vrst kompasa hrvatskome narodu koji je i obilježen njegovim imenom, nadahnuće je i primjer služenja čovjeku i neka nam on bude učitelj, poručio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u srijedu na početku kolokvija "Colloquium academicum: blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja" održanoga u Kongresnoj dvorani Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kardinal Bozanić tu je svoju je ocjenu utemeljio i u riječima dvojice papa. Kako je objasnio, jedan je papa Benedikt XVI. koji je za svoga posjeta Zagrebu 2011. rekao kako je blaženi Alojzije Stepinac katolički uzor čovjekoljublja, a kardinala Stepinca nam je kao učitelja preporučio samo dva dana nakon Stepinčeve smrti, odnosno 12. veljače 1960., tada još kardinal Montini, budući papa Pavao VI.
Sudionici akademskoga razgovora složni : Alojzije Stepinac je svet i Sveta Stolica ga treba proglasiti svecem
Akademski razgovor o bl. Alojziju Stepincu organizirao je Katolički bogoslovni fakultet (KBF) Sveučilišta u Zagrebu i na njemu okupilo osam uglednih govornika koji su suglasni kako je blaženi Alojzije Stepinac svet i da ga Sveta Stolica treba proglasiti svetim.
Tako je profesor Stipe Botica s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ustvrdio kako "Sveta Stolica ne smije slušati nikoga i bez zadrške treba proglasiti bl. Alojzija Stepinca svetim". Profesor Botica s okupljenima je podijelio neka razmišljanja iz svoga osvrta na knjigu "Dnevnik - život u Krašiću zasužnjenoga nadbiskupa i kardinala Alojzija Stpeinc krašićkoga župnika JosipVranekovića koji je gotovo svakodnevno bilježio izreke, misli i način života zatočenog kardinala Stepinca. Jedna od više izreka na koje je Botica podsjetio je i ona Stepinčeva koji je rekao "ja sam Titu kost u grlu koju ne može progutati i koja će ga ugušiti".
Predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović istaknuo je kako su kardinala Stepinca resile četiri stožerne klasične karakteristike - umjerenost, razboritost, hrabrost i jakost. Među ostalim, podsjetio je i na jednu od Stepinčevih poruka kako ne smijemo precjenjivati moć trenutačnih silnika. Za Damjanovića nema dvojbe oko toga da je Alojzije Stepinac naša baština koja nas obvezuje i da, kako je rekao, "trebamo hodati Stepinčevom stazom kako bismo hodali u pravdi i istini". Ali, upozorio je Damjanović, "Stepinca ne bismo smjeli koristiti kao zastavu kojom prkosimo drugima", dodavši da je Stepinac govorio kako ga nitko ne može nadmašiti u ljubavi prema hrvatskome narodu.
Kardinal Stepinac iskazivao je građansku hrabrost koja je iskaz ljubavi prema bližnjemu, rekao je rektor zagrebačkoga Sveučilišta Damir Boras istaknuvši kako osobno nema rezerve da je Stepinac svet. Ravnateljica Staroslavenskog instituta Marica Čunčić s okupljenima je podijelila kako je na nju osobno utjecalo sve što je učila i spoznavala o Alojziju Stepincu koji je, rekla je, živio treći stupanj poniznosti, a to je onda kada radije biraš patnju po uzoru na Krista. Za predsjednika Društva hrvatskih književnika (DHK) Božidara Petrača, Alojzije Stepinac jedna je od najvećih osobnosti hrvatskoga naroda i u njemu gleda uzorna čovjeka koji u svakome gleda sliku Božju. Dodao je kako Stepinca "politike nikada nisu voljele", te ocijenio kako "su to one iste politike koje žele usporiti njegovu kanonizaciju". Pomoćnik ravnateljice Hrvatskoga instituta za povijest Gordan Ravančić rekao je, među ostalim, kako postoji bogata arhivska građa koja svjedoči o tomu da je kardinal Stepinac aktivno sudjelovao u spašavanju židovske populacije i pravoslavnih vjernika.
Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) akademik Zvonko Kusić ukazao je na Stepinčevo poslanje svećenika i nepisanoga vođe hrvatskoga naroda koji je, istaknuo je, ostao uz svoj narod, a njegov je narod ostao uz njega.
Mons. Batelja: Stepinac autentični autentični kršćanski svjedok uzornoga rodoljublja
Postulator kauze Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja podsjetio je u svom izlaganju o kanonskome tijeku postupka kauze i na pismo koje je 25. kolovoza 1973. Svetom arhijerejskom sinodu SPC u Beogradu uputio dr. Marko Vidaković u kojemu je, među ostalim, istaknuo kako je "iz svoga dugogodišnjega boravljenja u Hrvatskoj, a poznavajući prisutnost hrvatskoga naroda sa svojom Crkvom, uvjeren sam, da hrvatskome narodu nije i ne može biti svejedno, da li njegov kardinal leži u katedrali kao osuđenik, kao pomilovan ili kao rehabilitiran. Bilo bi lakomisleno ignorirati ovu činjenicu, na što skrećem pažnju Svetom Arhijerejskom Sinodu, bona fide".
Kardinal Stepinac uzdignuo se iznad ljudske prosječnosti i u duhu Evanđelja iz ljubavi prema Bogu i čovjeku uspeo do kršćanske savršenosti koja svjedoči da on nije kriminalac niti sporna osoba nego autentični kršćanski svjedok uzornoga rodoljublja, zaključio je mons. Batelja i zahvalio svima koji su omogućili data istina i na ovome akademskom razgovoru dođe do hrvatske javnosti.
Akademski razgovor pobudio je veliko zanimanje i okupio je predstavnike Katoličke crkve, drugih vjerskih zajednica, političkih i javnih ustanova kojima je na odazivu zahvalio dekan KBF-a Tonči Matulić.
U glazbenome dijelu programa nastupio je mješoviti zbor Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" KBF-a.
