Pomalo zaboravljeno i zapušteno groblje na Oranicama posljednje je počivalište pacijenata psihijatrijske Klinike Vrapče, zbog čega ga mnogi zovu i "ludničko groblje".
Postoji već cijelo stoljeće, a tik uz njega sagrađene su i obiteljske kuće. No, zbog neobična razloga groblje nije moglo biti premješteno. Pogled iz spavaće sobe - na grobove. Miroslava kaže kako je već naviknula. Od prvih je susjeda - pokojnika, dijeli samo ograda.
"Prvo mi je bilo malo čudno, ali sam se priviknula. Biciklom svakodnevno prođem između čempresa i grobova i idem na plac", kazala je Miroslava.
Ovo je najživlje groblje u Hrvatskoj
S posla i na posao, u rekreaciju ili šetnju s psom, da nema naherenih kamenih spomenika koji strše iz zemlje, mislili biste da ste u parku. Tamo 92-godišnji Božo rado nađe svoj mir.
"Hrpa ljudi je tu", rekao je Božo.
Ludničko, kako su ga zvali, groblje na zagrebačkim Oranicama već je više od stoljeća posljednji dom preminulih pacijenata psihijatrijske klinike Vrapče.
"To je nastalo", kazala je doc. dr. Petrana Brečić, zamjenica ravnatelja Klinike za psihijatriju Vrapče.
Pacijentima Vrapča tada je održavanje groblja bila radna terapija
"Slava Raškaj je bila tu pokopana", rekla je Brečić.
Među pacijentima i grob jednog od ravnatelja psihijatrijske klinike Vrapče. Na tom je groblju pokopano između 2.500 i 3.000 ljudi. O njima danas svjedoče tek obrisi grobova i izblijedjela slova na spomeniku. Bolnica je već prije 50 godina groblje predala općini, a općina gradskim grobljima.
"Danas možda desetak obitelji dolazi na grobove. Ostali čak ni kada su umirali nisu imali obitelj", rekao je Božo.
Stanovicima, čini se, ništa ne smeta. Iz četvrti Stenjevec kažu da izmještanje nije u planu.
A i da je, Zakon o grobljima kaže da mora proći 100 godina od zadnjeg ukopa. Pa će Zagrepčani na to morati pričekati još barem pola stoljeća.
