Posljednjih godina sve više automobila ima ugrađene kamere koje snimaju promet ispred vozača. Većina vozača koja se odlučila na kupovinu kamere, učinila je to prvenstveno zbog zaštite. Odnosno, ukoliko dođe do incidenta ili nesreće imat će potpunu snimku cijelog događaja.
Do stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, tzv. GDPR, ništa nije bilo sporno, al nakon 25. svibnja sve se izokrenulo. Sad se postavlja pitanje jesu li takve snimke zakonite i što sve donesena Uredba povlači za sobom.
"Ono što je bitno reći je da u trenutku dok je ta obrada, odnosno to snimanje, isključivo u nekakvim privatnim sferama, za kućnu uporabu, onda nema problema, jer nema prekršaja i nema elemenata kaznenog djela, kao ni osnove da bi se u bilo kojem smislu primjenjivala Opća uredba o zaštiti osobnih podataka", kazala je Snježana Tončić, mag. iur., samostalni stručni suradnik za pravne poslove u HAK-u za portal revijahak.hr.
U Hrvatskoj ne postoji propis koji govori o kamerama u vozilima
Dodala je i kako u Hrvatskoj ne postoji ni jedan propis koji eksplicitno govori o kamerama u vozilima. Iz posebnih propisa proizlazi namjera zakonodavca da ograniči ili zabrani snimanje, odnosno fotografiranje.
Primjerice, Pravilnik o obavljanju poslova nadzora državne granice propisuje kako na području graničnog prijelaza nije dopušteno neovlašteno fotografiranje i snimanje.
"Nastavno na navedeno, Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje kako vozač vozila tijekom vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. Dakle, to bi bili primjeri ograničenja", rekla je Tončić.
Dok se snimka ne dijeli, nema prekršaja
Iako se na snimci mogu naći i drugi sadržaji poput drugih osoba ili registracija drugih vozila, sve dok se ta snimka ne dijeli s drugima, nema nikakve osnove da bi autor snimke bio u prekršaju.
"Tek ako se osoba koja se nalazi na snimci, iako prema njoj nije bilo namjere snimanja, primjerice građanin koji se nađe na nekoj snimci/fotografiji načinjenoj na primjerice autoputu, izdvoji s namjerom i elementima izdvojenosti od okoline tog mjesta i vremena u neku zasebnu cjelinu i da je identificiramo, ali ne kao dio događanja i okolnosti na nekom prostoru kao dio mase ili slično, odnosno da je prikazano da smo imali namjeru snimati baš tu osobu, tu već govorimo o situaciji u kojoj bi se možda trebala tražiti privola za snimanje, daljnju obradu, odnosno objavljivanje, jer nejasni su kako pravni temelj, tako i svrha", rekla je Tončić.
No, što ako je vozač snimio drugog vozača u nekom prekršaju ili da je skrivio nesreću u kojoj je potom sudjelovao i sam vlasnik kamere?
Policija izdaje potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta
"Ako je vlasnik snimke oštećenik, on može kao ovlašteni tužitelj podnijeti optužni prijedlog temeljem Prekršajnog zakona nadležnom Prekršajnom sudu. Policijski službenici su ga dužni i upozoriti ako smatraju da u nekom konkretnom slučaju nema zakonskih uvjeta za pokretanje prekršajnog postupka. Članak 113. Prekršajnog zakona jasno definira i propisuje odredbe o oštećeniku kao ovlaštenom tužitelju", kazala je Snježana Tončić.
"S optužnim prijedlogom oštećenika pokreće se prekršajni postupak, a prema odredbama članka 157. Prekršajnog zakona, taj prekršajni postupak započinje otvaranjem glavne rasprave", objasnila je Tončić.
Također kad se policiji predaje takva snimka, mora se izdati potvrda o privremenom oduzimanju predmeta.
Može li takva snimka biti dokaz na sudu?
Isto tako, postavlja se pitanje je li takva snimka dokaz na sudu? Tončić je istaknula kako je stvar samog suda i propisa način na koji će cijeniti snimku.
"Konkretno, prvenstveno je potrebna detaljna analiza, a obvezno je i vještačenje da se vidi radi li se o autentičnoj snimci ili ne, te je onda na sucu da odredi na koji način će cijeniti dokaznu snagu svake snimke", navodi Tončić.
Što onda u slučaju objavljivanja snimke nesreće, prometnih prekršaja koje ljudi objavljuju na društvenim mrežama? Može li se te ljude tužiti?
Oprezno sa snimkama! Mogu vas tužiti
"Treba biti oprezan s bilo kakvim snimkama, ja ih se osobno ne bih usudila objavljivati. Radi se o izrazito skliskom terenu. Moramo biti svjesni da je to snimljeno na javnoj površini, gdje je snimanje, ako nema znaka zabrane – dopušteno. Definitivno bi, po mojemu mišljenju, registarska tablica i lice mogli biti identifikator u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka te bi se mogli pojaviti uvjeti i okolnosti koji predstavljaju kršenje GDPR-a, odnosno obrade osobnih podataka bez privole. Sama uredba regulira da su osobni podaci svi oni koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili može biti utvrđen. Ako nije utvrđen, može se utvrditi izravno ili neizravno uz pomoć identifikatora. Jako je velik i širok spektar što je to osobni podatak i identifikator po kojem možemo biti identificirani. I sad se dovodimo u situaciju da imamo snimljenog vozača koji treba biti kažnjen jer radi ono što ne smije i ugrožava druge ljude u prometu, a s druge strane u isto vrijeme su njegova prava povrijeđena jer su objavljeni njegovi osobni podaci te on ima puno pravo tražiti naknadu štete i odgovornost od osobe koja ga je snimila, odnosno podnijeti Agenciji za zaštitu podataka zahtjev za zaštitu prava", istaknula je Snježana Tončić.
Za sva pitanja ključna adresa je Agencija za zaštitu osobnih podataka. Isto tako, zaštitu osobnih podataka uvijek treba balansirati s drugim pravima. Pod okriljem GDPR-a nije dopušteno sve otkriti, kao ni sakriti.
"Zaštita nije apsolutna i uvijek treba balansirati sve što radimo. Kad snimamo i fotografiramo, potrebno je gledati svrhu i namjeru, odnosno kakav je pravni temelj i je li ta svrha zakonita", navodi Snježana Tončić za revijahak.hr.
