Ne da će nam biti dobro u nekoj dalekoj budućnosti, nego već sad uživamo u blagodatima o kojima većina od 400 milijuna žitelja Europske Unije može samo sanjati. Doduše ne zbog standarda, nego zbog naše švedske politike u drugom valu. U Londonu ne mogu na West End, u Beču na Operu, ali zato mi možemo u HNK, Gavellu ili Kerempuh.

Britanci ne mogu u pub, na kavu ne mogu ni Francuzi ni Nizozemci ni Belgijci, ali zato mi možemo i u kafić i u restoran, i baš nas briga. Hrvatska bi mogla postati i meka bildera željnih teretana jer kod nas još jedino rade.

Da ne govorimo o tome da će možda Slovenke ili Mađarice, a možda i Slovenci i Mađari, možda već ovaj vikend ispuniti pogranične hrvatske frizeraje jer njihovi ne rade. Hrvatski školarci su među rijetkima koji svoje učitelje i profesore vide uživo. 

Nemamo policijski sat

Život pod maskama nije nimalo lak, ali ako ćemo gledati s pozitivne strane, nemamo policijski sat i do ponoći možemo sjeti u kafiće ili u restorane. Upravo je to situacija na kojoj nam neki naši europski susjedi svakako mogu pozavidjeti.

Jer veći dio Europe potpuno je ili djelomično zatvoren. Krenimo od susjeda Slovenija, Mađarska, Austrija , Češka. Zatim Italija, Njemačka, Francuska, Belgija, Nizozemska, Španjolska, Portugal, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Grčke, Rumunjska, Poljska, Litva - stanovnici većine tih zemalja ne mogu u kafiće, restorane, na minival kod frizera, skinuti kilograme u teretanu niti zabaviti se u kina i kazališta.

Gledališta poluprazna zbog sigurnosti

A s druge strane mi još uvijek možemo uzeti tople kokice, sjesti u udobnu fotelju i u kinu pogledati dobar film. 

"Kino je zabava, kino je lifestyle i svakako je dobro da možemo ići u kino. Opet ponavljam, uz odgovorno ponašanje i sve mjere koje su propisane. Mi činimo da se sve to provede, od razmaka, online kupovine ulaznica, naši zaposlenici nose maske. Mislim da ljudi mogu i trebaju imati taj osjećaj sigurnosti. Kino je izlazak i ljudi osjećaju potrebu za druženjem u novim normalnim uvjetima, kazala je Jadranka Islamović, izvršna direktorica i članica uprave Blitz-CineStara.

A u takvim uvjetima rade i kazališta. Nema više tog gromoglasnog pljeska publike jer su gledališta poluprazna zbog sigurnosti. "Teško je igrati pred gledalištem koje je za trećinu smanjeno, ali mi igramo. Pozvala bih sve građane i građanke Hrvatske da provedu zimu u kazalištu. Dobit će zabavu, katarzu, dobit će odmak od ove sive stvarnosti", smatra Ecija Ojdanić,osnivačica Kazališta Moruzgva. Tu sivu stvarnost ponekad narušavaju odluke lokalnih stožera, kaže Ecija. Njezino kazalište sa svojim predstavama nerijetko ima turneje po drugim gradovima. I onda, unatoč svim svadbama i krstitkama, baš kazalište dobije zabranu održati predstavu, poput njezinih europskih kolega.

"Mi dogovorimo gostovanje, predstavu, pošaljemo plakate i oni proglase da se to ne može. Unatoč tome što nema niti jednog slučaja širenja zaraze koji je u kazalištu evidentiran od početka pandemije. Mjesta su obilježena, numerirana, razmaci se poštuju, nema direktnog kontakta", kaže Ojdanić.  Ivica je gotovo svakodnevno u bliskom kontaktu sa spravama za vježbanje. Instruktor je penjanja i trener, uz sav taj posao kaže pazi da klijenti u teretani dezinficiraju utege i nose svoje ručnike jer disciplina je jedini način da vježbači očuvaju zdravlje, a teretane ostanu otvorene i dalje. "Pretpostavljam da je ova situacija s karantenom dosta utjecala na sve ljude. Kako na sportaše i ljude koji ne treniraju, naravno da je bitno da dođu trenirati i da sav sav stres izbace iz sebe. Pojačat će svoj imunološki sistem i sebi olakšati u vrijeme korone", kaže Ivica Jurkić, instruktor penjanja i trener. U prvom valovu su svi željni slobode zavidjeli Šveđanima, sada čini se, zavide nama.