Povijest se uvijek ponavlja dvaput: prvi put kao tragedija,
drugi put kao farsa.
Taj citat velikoga Karla Marxa najbolje opisuje predsjedničke
kandidate u ovoj predizbornoj kampanji kao i njihove programe
i ciljane skupine. Političku i povijesnu tragediju iz koje
ništa nije naučio nastavlja kao farsu Zoran
Milanović koji ponovno i uzaludno kao svoju ciljanu
skupinu vidi desnicu i desni centar kojem se dodvorava
lamentirajući kako bi "Franju Tuđmana danas
izbacili iz HDZ-a" aludirajući, kao i na zadnjim izborima koje je
veličanstveno izgubio kako je upravo Franjo Tuđman najveći sin
hrvatskoga naroda kojem je onomad htio uz zračnu luku dati i
Markov trg u Zagrebu.
Divno se poklopila dvadeseta godišnjica smrti nikada prežaljenoga
i prvog predsjednika Hrvata da svi predsjednički kandidati na
njegovoj ostavštini upozore birače HDZ-a kako su oni jedini
spremni tu i takvu ostavštinu braniti i čuvati, a u toj nakani
najdalje je otišao Miroslav Škoro koji je svojoj
ciljanoj skupini, dakle biračkom tijelu HDZ-a, objasnio kako je
"Andrej Plenković izdao i HDZ i Tuđmana". Povijest
se dakle ponavlja, kako nas je naučio veliki Karl Marx i drugi
put zaista postaje farsa, farsa koju nastavlja i
predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kojoj je
okosnica kampanje "nastavljanje politike Franje Tuđmana koju
jedina ona istinski razumije i provodi".
Predsjednika Hrvata odlučit će HDZ-ova ciljana skupina
Nije li divno, dirljivo, i ne opisuje li najbolje mentalno i svako drugo stanje Hrvata činjenica da svi predsjednički kandidati, posebno oni koji imaju najveće šanse za drugi krug, kao jedinu ciljanu skupinu svoga biračkog tijela vide glasače i simpatizere HDZ-a? Kako predizborni cirkus odmiče kraju te kako pred parkiranim autobusima i budala vidi da su u dočeku samo oni koji tu moraju biti i samo oni koji očekuju nešto pa su tu, našim kandidatima postalo je savršeno jasno da će na izbore izaći samo oni koje vide pred svojim autobusima. Kao što im je savršeno postalo jasno da će izbore za predsjednika Hrvata odlučiti HDZ-ova ciljana skupina jer drugih ciljanih skupina, da ih tražite i pod autobusom, jednostavno – nema.
VEZANI ČLANCI
- Zašto naša mala Maja može na vjeronauk, a ne može na ritmiku?
- Kako je Andrej Plenković otjerao Ivicu Kičmanovića
- Tuđmanova djeca: Hrvatskom biračkom uhu je milo, a duši ugodno kada se najavljuje obračun s Jugoslavijom
Istinska farsa, govorio je Karl Jaspers, počinje kada jedna aristokratska skupina sama sebe odabere za posao koji je od sudbinske važnosti za neko društvo, i u farsu se sasvim očekivano pretvorila i ova predsjednička kampanja u kojoj je izostalo na koncu svega relevantnog da bi se dodvorilo jednoj ciljanoj skupini, dok se namjerno i svjesno zaboravilo da upravo ta ciljana skupina automatski isključuje više od sedamdeset posto Hrvata koji ili nisu zainteresirani za predsjedničku bitku, ili su lijevo ili liberalno orijentirani. Takav proces koji se pretvorio u imanentnu farsu pokazuje nam jasno moralne i ljudske predispozicije kandidata koji osim što očajnički žele drugi krug izbora i pritom zanemaruju sedamdeset posto svojih birača, pokazuju i izniman bezobrazluk jer svjesno nas kao građane koji o njima i HDZ-u imaju porazno mišljenje automatski svrstavaju u građane drugog reda.
Nebitne, nevažne, potpuno irelevantne.
Ako me što zbilja ljuti i kao čovjeka i kao građanina ove zemlje jest činjenica da nisam dio njihova predizbornog glasačkog tijela kojem se oni obraćaju, i da sve troje predsjedničkih kandidata to savršeno dobro zna i nema aspiraciju da me na bilo koji način zainteresira za svoj program, napore i viziju. Taj bezobrazni čin jasan je paradoks i farsa jer je svim kandidatima u cilju da upravo mi, koji nismo dio njihove "ciljane skupine", ne izađemo na biračka mjesta, da bi samom logikom stvari od onih trideset ili četrdeset posto koji će izaći jer moraju, ostvarili drugi krug, što nam sasvim pojašnjava težnju da se obrati i dodvori toj populaciji na načine kako to čine svi troje ovih dana. I time je ova predizborna kampanja, koja se povijesno ponavlja, od one tragične prije četiri godine postala farsom, upravo onakvom farsom na kakvu nas je upozorio veliki Karl Marx.
No ponavljam, što je u tom bezobrazluku kojem smo ovih dana izloženi - s nama? Kako se mi osjećamo, građani RH koji uredno plaćamo poreze, izlazimo godinama na birališta u uvjerenju kako podupiremo demokraciju, mi kojima se nijedan od predsjedničkih kandidata ne obraća, već praktički začepe nos kada i pomisle da egzistiramo kao ljudi sa svojim sudbinama?
U Hrvatskoj se izgubio svaki osjećaj za moral, čast i poštenje?
Već skoro trideset godina sudjelujem u cirkusu koji se održava svake četiri godine, a on se zove parlamentarna ili predsjednička izborna kampanja i demokratski izbori. Marljivo zaokružujem svoje kandidate, i da zlo bude veće, pomno pratim aktualna zbivanja, prijepodneva i zasjedanja, predizborna obećanja i kuhinje, dakle po svemu, po ustavu RH i po zakonima istim, ja bih trebao biti nekakva ciljana skupina stranaka centra, lijevih pa i desnih koje bi trebale da me pouče domoljublju i izbiju mi taj nesretni polaritet u glavi koji me zadnjih godina naginje ulijevo.
Nije mi jasno, ni kao čovjeku, a ni kao biraču, da baš nitko od troje predsjedničkih kandidata nije kadar shvatiti da ako zanemaruju nas sedamdeset posto koji nećemo izaći na izbore ili nećemo zaokružiti njihov kandidatski broj, da jednostavno nemaju niti moralni, niti bilo kakav drugi legitimitet koji će im zajamčiti obnašanje jedne tako važne funkcije kao što je predsjednička.
Možemo li zaključiti kako se u Hrvatskoj izgubio svaki osjećaj za moral, čast i poštenje, što upravo u ovoj kampanji možemo vidjeti? Naravno da jest, posebno kada vidimo tko posjećuje njihove predizborne skupove i zašto. Dvije kategorije koje možemo vidjeti ovih izbora podjednako su žalosne koliko je podjednako žalosna i ova država sama po sebi. Ona prva kategorija, koja se već dobrano okoristila, tu je ne zbog toga što vjeruje u osobu koja je ispravna, već zbog nastavljanja svoje egzistencije, kakva već ona bila, dakle forma i sadržaj, moral, čast i poštenje te i takve osobe potpuno zaklanja njezina zahvalnost u budućnosti koja će se manifestirati istim ili još većim benefitom za njih.
Druga skupina još je poraznija, jer ta skupina tek očekuje retroaktivnost i možebitni benefit u vidu napredovanja, zaposlenja ili materijalne koristi koju će izvući iz svog kandidata ako ga marljivo zaokruži, a on pobijedi na ovim izborima. Ta kategorija i ta "ciljana skupina" najveći je poraz hrvatskog društva u cjelini, i ona je navedena i kao osnovni razlog egzodusa pretežno mladih ljudi kojem svjedočimo. Ta skupina ljudi koja "očekuje" glad, ona će zakovati i zadnji čavao u lijes ove zemlje kada više ne bude nikog da puni proračun i mirovinske fondove. Farsa kojoj svjedočimo drugim riječima i kada sve saberemo, moralni je, časni i svaki drugi pad ove zemlje na njene najniže grane, ako se uopće i može pasti niže.
VEZANI ČLANCI
- Kako će glasati vaši susjedi? Grabar-Kitarović Dalmacija, Škori Slavonija. Najveća bitka vodi se za Zagreb!
- OTKRIVAMO Grabar-Kitarović najjača na desnici, Milanović na ljevici! No, centar 'drži' Škoro
Jer kakvo bi mi, ljudi i birači, kojima je sasvim jasno što se događa i koje takav bezobrazluk itekako vrijeđa trebali imati mišljenje o tim i takvim ciljanim skupinama, i o samim kandidatima naravno?
Farsa je rezervirana podjednako za sve
Ciljana skupina svih troje su i ruralna područja koja mahnito obilaze ovih dana, branitelji i domoljubi (što već to značilo u ovoj farsi od države), dakle sav pošten svijet ovog naroda koji jedva čeka da se omota zastavom i da izbije kakav novi rat. Ciljane skupine su recimo i umrežene strukture ljudi po državnim službama i oni se normalno toj društvenoj skupini i obraćaju jer su za svoj opstanak dužni dati i svoj glas. Ciljane skupine su i velik dio birokracije ove zemlje koja ima isti default. I fizionomija vremena u kojem živimo, vremena bez pobune i prkosa, obezvređuje se samim tim što se nas, nas više sigurno od pedeset posto jednostavno – ignorira. Kao da ne postojimo, ili dobro je da postojimo, ali kako bismo opsluživali njihov glomazni aparat paradoksalno po mogućnošću da ga ne servisiramo, tj. da ne izađemo na izbore.
Tako da oni mogu sami odlučiti o svojoj sudbini između sebe, između svog postotka pa što bude i koji kandidat tom i takvom biračkom tijelu bude najmiliji. Jasno, onaj tko će se pokazati najvećim Hrvatom, drugim riječima Hrvatom koji će znati zaštititi njihove nacionalne (čitaj materijalne) interese. To smo imali na prošlim izborima, kada je apstinencija birača bila tragedija, to ćemo imati na ovim izborima, kada će ta ista apstinencija naposljetku prijeći u farsu.
I ta farsa rezervirana je podjednako za sve. I za ljude koji agitiraju za Miroslava Škoru ili Kolindu Grabar – Kitarović, a ponajviše za ljude koji ovih dana poput mesije prate Zorana Milanovića. Njihov poraz neće biti samo poraz njihova kandidata kojem će se povijest od tragedije narugati farsom (jer nitko od desne ciljane skupine neće glasati za njega), već će to biti i njihov moralni, ljudski, svjetonazorski poraz jer su podraži kandidata koji je u startu pogazio sve njihove ideale krstivši se kandidatom koji "cilja na sve građane Hrvatske, a ne samo na lijeve".
Njihov ljudski poraz bit će u tome veći, što povijest koja se jednom pokazala tragedijom, za Zorana Milanovića i konačno će postati farsom, kao i njihovi politički životi koji su napuštanjem lijevih ideala postali potpuno irelevantni. Barem što se nas, sedamdeset posto tiče. Ti ljudi nikada više neće imati priliku da se vrate na staro, kao i njihov politički pokret koji je upravo Zoran Milanović osudio na propast. Samo što oni, kako to već biva, toga još nisu svjesni.
I to je vrhunski bezobrazluk.
Zbog tri osnovna problema koja, recimo, mene tište. Djeca mi žele van iz zemlje zgađeni ponajprije izostankom morala, časti i poštenja u istoj. Drugi problem jest da ja, za razliku od njih, živim u 2019. godini. Moj problem nije ni Franjo Tuđman, a bogami ni Ante Pavelić, ja ljude pozdravljam sa ''zdravo'' ili ''dobar dan'', a ne sa "Za dom spremni" koji se kako vidimo i potpuno rehabilitirao ovih dana. Moj problem su moja djeca, a ti ljudi puni obećanja uporno ignoriraju moju ciljanu skupinu za koju se iz dana u dan borim i strepim za njihovu budućnost. Moja ciljana skupina ponovno će u magli plavičastih i crvenih predizbornih dimnih bombi ostati ono što jest, ciljana skupina na marginama društva za koju oni tvrde da ne postoji niti ih zanima. Za koju oni ne žele da izađe na izbore, jer će, pazite sada!, oduzeti toliko potreban glas njihovom kandidatu. Bolje je dakle da ne izađemo, nego da se stvari zakompliciraju za njih. Njihova osnovna težnja jest da sve bude čisto i transparentno.
Sa onih trideset – četrdeset posto koji su njima sasvim dovoljni i bez nas, našeg glasa.
Glasa moje ciljane skupine koja nema ni za šatore, autobuse, za parade i balade. Moja ciljana skupina brine se za osnovno, za posao, za kruh, za sve ono o čemu nema riječi od naših vrlih predsjedničkih kandidata. I zbog toga je na povijesti da se još jednom ponovi. I da tragedija od prošlih izbora konačno dobije svoj puni i jedini smisao. I da se pretvori u ono u što se pretvorila i ova država.
U farsu.
Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr
