Beskrajno iritantna teen-pop skupina propisno je uzburkala duhove svih ljubitelja dobre glazbe obradivši klasik Oasisa „Wonderwall“. Fanovi braće Gallagher preko noći su „zapalili“ internet uvredama na račun raspjevanih dječačića, baš kao i mnogi drugi ljubitelji rock'n'rolla čije su favorite godinama masakrirale svjetske pop-zvjezdice, vjerojatno kako bi sebi priskrbile barem malo kredibiliteta i simpatija onih starijih od 12 godina.
Prvi primjer koji pada na pamet svakako je „I Love Rock'N'Roll“, evergreen Joan Jett kojeg je vlastitu verziju snimila ni manje ni više nego Britney Spears. Ta neopisivo grozna obrada, međutim, pokrenula je pravi trend „čitanja“ hard rock i heavy metal klasika od strane ultimativnih predstavnica pop-ljige u posljednjih dvadesetak godina.
Mariah Carey tako je na svom albumu „Charmbracelet“ oživjela stari hit britanskih hard rokera Def Leppard koji su, pretpostavljam iz čiste pristojnosti, naveliko izjavljivali kako im se njezina obrada jako sviđa.
Svojedobno, televizijska postaja VH1 provela je veliki izbor kako bi doznala koji je u cjelokupnoj povijesti glazbe bio najgori trenutak za heavy metal. Pobjedu je premoćno odnijela svjetska „kraljica kuruze“ Celine Dion koja je na svojim koncertima redovno počela izvoditi legendarnu pjesmu AC/DC-a „You Shook Me All Night Long“, prvo u društvu podjednako besmislene Anastacije, a potom čak i na multimilijunskim gažama u Las Vegasu.
Ovakvim primjerima ispunili bismo barem pet-šest kolumni pa ćemo se oprostiti vjerojatno najvećim glazbenim zločinom svih vremena.
Stariji među vama sjetit će se bujne plavokose pjevačice Samanthe Fox koja je krajem osamdesetih nakratko zaludjela muškarce diljem svijeta. Na njezinoj, bogu hvala odavno zaboravljenoj ploči „Samantha Fox“ našla se i obrada jedne od najpoznatijih rock pjesama uopće, „Satisfaction“ Rolling Stonesa, za tu priliku pretvorene u možda i najgori primjerak pop-kiča te povremeno istinski strašne dekade. Da mi je samo znati što je natjeralo Jaggera i Richardsa da joj dopuste tako nešto.