Lekcija jedan – Priprema
Kruno je moja jedina i najveća ljubav već sedam i pol godina. Bila sam i ja njegova dok si nedavno nije kupio terenca.
Od tad više tepa autu nego meni, a pješke ne ide ni do
kvartovskog dućana. Ključevima mi ne da ni blizu, pa sam dobila
priliku upoznati skoro svakog vozača Ubera u gradu.
Logično, i na tekmu Europskog rukometnog prvenstva Kruno je
odlučio doći sa stilom. Nije moj dragi naivan, znao je da
kilometrima oko dvorane neće biti mjesta za parkiranje, pa je
ključna stavka bila doći tamo prije ostalih 10-ak tisuća
navijača, barem dva sata prije početka utakmice.
Upravo u takvim situacijama zapitam se zna li on uopće koga je
oženio? Što ću ja raditi u ta dva sata u/oko dvorane? Kao i
uvijek, bila sam tri koraka ispred njega i na vrijeme naručila
Uber. Vozač će doći u točno određeno vrijeme, meni uštedjeti dva
sata života, a Krunu spasiti od novih sjedih zbog potrage za
parkingom.
- U tome ideš na tekmu?, pitao je već oko 18 sati pokušavajući mi
suptilno dati do znanja da se spremim jer uskoro
krećemo.
- Ne; evo na brzaka se presvučem, istuširam, našminkam i možemo
krenuti, procvrkutala sam na putu do kupaonice.
- Ok. Čekam te dolje kod auta. Krećemo u šest i po, nemoj
kasniti.
- Da, dragi.
Mislim da je već tada počeo shvaćati da ću itekako kasniti. Tko
uopće misli ozbiljno kad kaže ‘Da, dragi’? U par klikova na
Uberovoj aplikaciji schedulirala sam nam vožnju do dvorane i
jednim potezom riješila problem traženja parkinga, gubljenja
vremena i stresa vožnje kroz gužvu.
Bilo je već dobrano prošao zadani rok kad sam iz kupaonice izašla
s ručnikom omotanim oko kose koju je još trebalo osušiti. Kruno
se već davno vratio u stan i nervozno hodao lijevo-desno čekajući
da se vrata otvore.
- Dobro Antonija, jesi li ti normalna? Doći ćemo na kraj tekme!
Znaš li ti kakve su sad gužve cestama? Gdje ću parkirati auto?,
uznemireno je nabrajao.
- Dragi, opusti se, sve će biti u redu. Znaš da kad si ti
nervozan i ja postanem nervozna, a baš sam se lijepo opustila
ispod tuša. Pa i ako zakasnimo, tekmu uvijek možeš slušati na
radiju svog super novog auta.
Pogledao me šokirano kao da ne može vjerovati da sam i ovu
priliku iskoristila da mu prigovorim za auto te odjurio iz
spavaće sobe. Vratio se s listom A4 papira i gurno mi ga pod nos;
"Zahtjev za razvod" pisalo je velikim tiskanim
slovima.
- Ti ćeš mene izludjeti! Hrvatska će pobijediti, idemo do
europskog zlata, povijest se upravo ispisuje, a mi ćemo se za to
vrijeme voziti u krug oko dvorane u potrazi za parkingom. Ženo,
zašto mi to radiš?
Već je bio toliko živčan da su ga sekunde dijelile od srčanog
udara. Srećom, zazvonio mi je mobitel: Zakazali ste vožnju Uberom
za 19.45 sati. Vaš vozač je na putu.
- Bio sam siguran da me kažnjavaš zbog nečega, al se nisam mogao
sjetiti zbog čega. Znao sam da mi ovo radiš namjerno, al dobro
je...ipak me voliš, odahnuo je konačno, a kako je stres popuštao,
čak se uspio malo i nasmijati.
Naravno da smo na tekmu stigli na vrijeme. Vozač Ubera dovezao
nas je praktički pred sam ulaz u dvoranu, Hrvatska je pobijedila,
a Kruno sudjelovao u pisanju rukometne povijesti. I
najvažnije od svega - ja sam se u miru uspjela spremiti. Slavili
smo do dugo u noć, a Kruno, ponesen pobjedom Hrvatske, svoj
terenac gotovo da i nije spomenuo.
- Naravno da te volim, pa tko ti je kupio karte za tekmu?,
odgovorila sam vadeći ih iz svoje omiljene torbice.
Poanta priče? Bez obzira koliko dobar auto imate, s Uberom je
svaka vožnja jednostavnija, a karte za tekmu uvijek držite kod
sebe - inače će vas vaš muškarac ostaviti kod kuće.
