"A kako bismo si mi drukčije mogli priuštiti živjeti u svome gradu", rekao je jedan neimenovani Dubrovčanin za Deutsche Welle, koji je novinara odveo na kavu i pitu od jabuka u jedan poznati dubrovački restoran na prestižnoj lokaciji. Iako ni kava ni pita nisu bile jeftine, domaćin ju je platio znatno manje nego što bi ju platio gost iz neke strane zemlje koji konobara nije zazvao po imenu i upitao po dubrovački "Ke nova?".
S obzirom na to da se u Dubrovniku plaće vrte oko hrvatskog prosjeka, a cijene u dubrovačkim lokalima i restoranima divljaju, praksa je to koju posljednjih godina prakticira velik broj dubrovačkih ugostitelja. Naime, espresso u pojedinim dubrovačkim kafićima doseže nevjerojatnih 40 kuna, pizza 80, kilogram ribe i do 800 kuna, a Dubrovčani kažu da si bez tog popusta mnogi od njih u vlastitom gradu ne bi mogli priuštiti neke od onih malih, ali značajnih stvari koje uljepšavaju svakodnevicu poput odlaska na kavu, ukusnog kolača ili dobrog ručka u nekim od poznatih dubrovačkih restorana.
Za različite cijene idu visoke kazne
Međutim, različite cijene za različite goste su nedopuštene, piše Deutsche Welle, pozivajući se na Ministarstvo gospodarstva iz kojeg navode da se to protivi Direktivi 2006/123/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2006. godine o uslugama na unutarnjem tržištu, koja je ugrađena i u naše zakone.
Po njoj se na primatelja usluge ne smiju primjenjivati diskriminirajući zahtjevi uvjetovani državljanstvom te mjestom prebivališta ili boravišta, osim u "slučajevima kada su objektivno opravdani različiti uvjeti pristupa usluzi". Na novinarski upit koji bi to uvjeti bili, Ministarstvo nije odgovorilo, no zato je Ministarstvo turizma jasno upozorilo da je takva praksa suprotna zakonima i da inspekcije za nju mogu naplatiti prilično visoke kazne.
Stoga, ako turistički inspektor utvrdi da neki ugostitelj to čini, podnijet će nadležnom prekršajnom sudu optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka ili će donijeti prekršajni nalog, a za takav prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu od 3000 do 50.000 kuna.
Popusti za domaće uobičajeni su i drugdje u svijetu
U crnogorskom Kotoru je uobičajeno da domaći plaćaju manje cijene u restoranima, kafićima i drugdje, dok su muzeji ponegdje besplatni za mještane. "Popuste za domaće" prakticiraju i Bugari.
"To su lokali koji rade cijele godine i računaju na domaće goste i kada nije sezona, moraju ih zadržati", rekao je sugovornik s početka priče, dodavši kako, prema njegovu mišljenju, ugostitelji s popustima rade dobru stvar "ne rade ništa nelegalno, na računu je popust jasno iskazan, sve je čisto. Ti ljudi tamo troše stalno". Pa i trgovački lanci imaju kartice za popust kojima nagrađuju vjerne kupce. A vlasnik kafića ili restorana će, kada uoči da strani gost navraća redovito u njegov lokal, tog gosta počastiti desertom ili pićem. To je normalno", zaključio je.
Popuste i jeftinija mjesta otkrili i sezonci koji rade u Dubrovniku
Ivan, Slavonac na sezonskom radu u Dubrovniku, novinaru je također otkrio kako, ako se tek malo zađe u okolne uličice izvan strogog centra, Dubrovnik prestaje biti odredište isključivo za one dubljeg džepa.
"Možete se odvesti jednu postaju autobusom odavde i tamo vam je izvrstan restoran koji preko dana ima dobru ponudu gableca", otkrio je, kazavši kako u Dubrovnik dolazi raditi već nekoliko godina zaredom, a s plaćom i smještajem je zadovoljan. Ipak, ne zarađuje bogatstvo pa je i naučio gdje se hraniti kad mu se ne da kuhati pa je, između ostalog, otkrio i dobu pizzu koja se, u Gradu, umjesto za 80, može pojesti za sasvim prihvatljivih 40 ili 50 kuna.
